Treća generacija obitelji Mijatović zaokružila vinsku priču vrhunskom graševinom

Ivan i Ana nastavili vinsku tradiciju obitelji

Ovu vinsku priču započet ćemo s tri Ivana rođena u svibnju, našim sugovornikom, njegovim ocem i djedom. Na imanju u ulici Miroslava Kraljevića 3 u Kutjevu živi već treća generacija osobe s imenom Ivan. Obitelj Mijatović broji tri istoimene osobe rođene u istom mjesecu, no osim našeg sugovornika Ivana družili smo se i sa njegovom suprugom, gospođom Anom.

Vinska priča ove obitelji temeljena je na ljubavi prema vinarstvu i tradiciji. Ivanov djed bavio se poljoprivredom, ali je uz to imao svoj vinograd i vino. Također, otac gospodina Ivana, koji je bio mlinar, svaki slobodan trenutak provodio je radeći u vinogradu, stoga ni ne čudi da je gospodin Ivan naslijedivši vinograde i opremu potrebnu za rad u vinogradu nastavio obiteljski hobi koji je s vremenom zajedno sa suprugom Anom pretvorio u obiteljski posao.

Nikada nisu htjeli ići u proizvodnju „na veliko“

Svake su godine proizvodili vino za sebe, a ostatak grožđa prodavali su u Vinogradarstvo, sve do trenutka kad su odlučili sami krenuti u proizvodnju vina za prodaju. Imali su iskustvo, znanje, vinograde, podrum i opremu. Ivan je zajedno s ocem obnovio vinograde koje je još nekada njegov djed naslijedio. Kada je registrirao OPG opet je iste te vinograde sam obnovio, ponovno ih porušivši i zasadivši nove.

Od početka bavljenja ovim poslom nisu kako kažu „htjeli ići na veliko“. Prvu punjačicu kupili su 90-ih godina zajedno s poznatim kutjevačkim vinarom Vladom Krauthakerom. U ovoj vinariji ista se koristi i dan danas. Dugogodišnji trud i rad se isplatio budući da im se svakodnevno javljaju novi kupci, a „stari“ redovito dolaze po naručene zalihe.

„Tri godine našu kvalitetu vina pratio je Agronomski fakultet u Zagrebu i proglašavao ga stolnim vinom, a četvrtu godinu dobili smo certifikat i mogli smo naše vino prijaviti kao vrhunsko vino“ komentira gospodin Ivan za kutjevački.hr.

Osim vrhunske graševine, imaju i kušaonicu za 10 ljudi, organiziraju degustacije uz nareske i domaću hranu. Prostor na imanju koriste za razne proslave popu Festivala graševine, Vincelova i Martinja. Zahvaljujući vrijednim rukama gospođe Ane imali smo priliku uživati u decentnim i unikatnim detaljima kojima su kušaonica i prostor za goste ukrašeni.

Graševina 100%

Specifičnost ove vinarije je u proizvodnji isključivo jedne vinske sorte pa u njihovom vinogradu možemo pronaći samo graševinu.

Njihova najstarija tabla vinograda posađena je 1989. godine. „Sada ta tabla daje najbolje grožđe, što je vinograd stariji to je kvaliteta vina bolja. Sve ovisi o godini, prošla godina je bila odlična, alkohol je bio 12, 3 to je idealno za graševinu. Kada je veliki slador u grožđu, onda su i alkoholi veliki. I ti onda popiješ čašu – dvije i gotovo“ našalio se gospodin Ivan.

„Nastojimo ići praktički s misnim vinom jer je to vino bez dodatka šećera i vode te bez oduzimanja kiseline. Ono što je Bog dao ove godine to je na panju, to je u podrumu, to je u buretu i to je na stolu. To je najprirodnije vino. Korekcije uvijek postoje i mogu se raditi, ali mi nastojimo bez toga“ objašnjava vlasnik vinarije za kutjevački.hr.

Djeca i unučad od velike su pomoći

Supružnici tvrde da su im djeca i unučad od velike pomoći te da su na iste jako ponosni. Gospođa Ana ističe kako su kao i svaki roditelji djecu nastojali izvesti na pravi put. To su i uspjeli budući da je Martina o kojoj smo već pisali Vinarija Hora: Hobi pretvoren u obiteljski posao danas vinarka koja sa svojom obitelji vodi uspješnu vinariju, a druga kćer Ivana završila je šumarski fakultet. „Kćeri su nam oduvijek bile vrijedne i od velike pomoći. Sada se povijest ponavlja, sada Martina svoju djecu uči poslovima u vinogradu, baš kako smo mi nju i našu Ivanu“ komentira gospodin Ivan za kutjevački.hr. Uz pomoć djece prošli su na mjeri 6.3.1. te su staru prešu zamijenili novom, pa im sada posao ide puno brže.

Gospodin Ivan pun je riječi hvale i za zeta Damira s kojim se, kako kaže, odlično slaže. „Zajednički koristimo strojeve, on nama obavi poslove u vinogradu, a da mi to ni ne znamo. Evo sad mi je izmalčirao kompletnu lozu“ ponosno će gospodin Ivan.

Gospođa Ana dodaje kako i na unučad uvijek mogu računati. Jedina im je želja da jednoga dana njihova djeca i unučad nastave posao i održe vinariju. „Oni će sve to naslijediti, upoznati su već s našim kupcima, čak i surađuju s nekima, uhodan je posao i iskreno se nadam da će nam se želja ostvariti i da će nastaviti posao“ priča gospođa Ana.

Pola hektara vinograda nikad im nije priznato

Ova obitelj ima dva hektara vinograda i to isključivo graševine. Godišnju proizvodnju vina koja bude oko 15 tisuća litara prodaju iz godine u godinu. No, nije sve tako bajno, naime navedena dva hektara vinograda im se ne prizna u potpunosti. „Deklarirani smo s dva hektara vinograda, ali Arkod nam sve ne priznaje, priznaju nam hektar i pol. Parcela ako je te i te površine, treba ju priznati. Meni treba prostor gdje se ja mogu traktorom okretati u vinogradu, a oni samo priznaju točno onaj dio gdje je panj, a gdje ga nema to se ne prizna. Čujem da i ostali vinari imaju isti problem. Svi želimo da nam se prizna površina koja je u katastru, a ne samo ono što je posađeno jer u konačnici sve je to u sklopu vinograda“ objašnjava gospodin Ivan za kutjevački.hr.

Osvrnuvši se na moguće buduće izazove vinara u Hrvatskoj gospodin Ivan smatra da će jedan od najvećih izazova biti bolesti koje dolaze iz vana. „Naše Međimurje, Prigorje i Zagorje na neki način već to osjete. Najviše me strah krčenja vinograda zbog bolesti. A, sve što proizvedemo to se i proda, tako da tu problema nema“ zaključuje gospodin Ivan.

Domišljati marketinški trik

Budući da društvene mreže kakve danas poznajemo i koristimo u marketinške svrhe nisu bliske generaciji naših sugovornika, gospođa Ana odlično se snašla kada je riječ o marketingu. „Često se desi da smo po cijeli dan u vinogradu, tako smo jednom morali otići u vinograd i nismo bili kod kuće, a trebali su nam doći kupci. Onda sam se dosjetila napisati broj mobitela. Prvo što sam našla bio je stiropor i na njega sam napisala broj uz poruku da nam se jave ako nismo kod kuće. To je godinama stajalo na stiroporu ispred ulaza i pokazalo se odličnim. Ljudi dođu, a ako nismo doma, oni zovu i mi dođemo“ veselo će gospođa Ana za kutjevački.hr. Ovo opravdava činjenicu da ju suprug često zna nazvati „idejnim vođom“. Tijekom vremena, stiropor su uklonili i postavili drvenu tablu s kontaktom na bunar.

Supružnicima Mijatović želimo još puno godina dobrog uroda i zdravlja!

Kontakt podatke možete pronaći na: http://www.kutjevo.hr/turizam/ugostiteljski-objekti/vinarije/vinarija-mijatovic/