Kutjevački.hr

INFORMATIVNI PORTAL GRADA KUTJEVA

Sve je bliže doba Adventa – pred gradskom vijećnicom se pojavio vijenac

Bliži se Advent pa je za nedjelju koja dolazi spreman vijenac kao i adventske svijeće koje će se redom paliti kako se bude bližio Božić. Sve četiri su spremne, a jedna će biti zapaljena već u nedjelju kada prema crkvenom kalendaru kreće predbožićno doba koje je vjerojatno većini ljudi najljepše i najradosnije doba godine. Vrijedne ruke djelatnika Razvojne agencije Grada Kutjeva isplele su vijenac od zimzelenih grana na uobičajenom mjestu ispred gradske vijećnice pa unatoč svim mjerama i zabranama kojima smo obasuti tradicija paljenja adventskih svijeća neće biti prekinuta.

Došašće ili advent (lat.adventus = dolazak) je razdoblje u crkvenoj liturgijskoj godini, vrijeme pripreme za blagdan Božića. Ujedno je početak crkvene godine (osim kod istočnih vjernika, kojima počinje 1.rujna). U zapadnom kršćanstvu došašće počinje četiri nedjelje prije Božića. Najranije može početi 27.studenog, a najkasnije 3.prosinca. Završava 24.prosinca na Badnjak. U došašću se izrađuje i stavlja na stol adventski s četiri svijeće. Simboliziraju četiri nedjelje u došašću. U ovom vremenu prevladavaju iščekivanje, nada, budnost i čežnja. Budnost je otvorenost očiju i srca, duboka svjesnost i nutarnje sabranje. Kršćani u došašću bdiju da prepoznaju Boga koji dolazi.

Slavljenje došašća počelo je u 5. stoljeću, kada je biskup Perpetuo iz Toursa započeo pripravu za Božić, počevši od blagdana Sv.Martina 11.studenog. Nazvao je došašće pokorničkim vremenom, naređujući post u 3 dana svakog tjedna od 11. studenog do Božića. Ovo vrijeme posta od 40 dana, slično korizmi, izvorno se nazivalo – “Četrdesetdnevni post sv. Martina”. Čitanja prilikom euharistijskog slavlja uzimala su se iz korizmenog vremena. U 6. stoljeću papa Grgur Veliki je skratio došašće na 4 tjedna, što se zadržalo do danas te je ukinuo dotadašnje suzdržavanje od jedenja mesa i mliječnih proizvoda za vrijeme došašća, makar se i danas, razdoblje došašća gleda kao vrijeme suzdržavanja od velikih slavlja i gozbi. Vrijeme došašća Rimske liturgije  nije bilo pokorničko, nego slavljeničko, vrijeme radost i priprema za Božić. S vremenom je došašće postalo spoj pokorničkih sadržaja i vrijeme radosti i iščekivanja. Liturgija došašća ostala je nepromijenjena sve do Drugog vatikanskog sabora koji je uveo manje izmjene kako bi jasno odredio duh korizmenog vremena i vremena došašća.