Kutjevačka rika stanište je jednoj od zaštićenih vrsta u Hrvatskoj – vidri

Vidra je poluvodena životinja iz porodice kuna. Prepoznatljiva je po dugom vitkom tijelu, kratkim nogama te po dugom repu. Ukupna dužina tijela kod mužjaka iznosi od 100 do 135 cm, a ženke su nešto manje. Boja krzna je tamnosmeđa s nešto svjetlijom trbušnom stranom. Ima široku njušku i male uši. Vidra je odlično prilagođena životu u vodenim staništima. Na sve četiri šape ima plivaću kožicu. Kad pliva ostavlja za sobom val u obliku slova U, a iz vode joj proviruju samo oči i nos. Vrlo okretno i vješto pliva brzinom od 1,5 do 2 km/h, a može i zaroniti na dvije minute. Najveća zabilježena dubina zarona iznosi 15 metara. Dok roni, kao osjetilni organ služe joj brkovi. Krzno premazuje izlučevinama tako da se voda ne probija kroz njega i ne hladi kožu.

Vidra je uglavnom aktivna noću, a danju leži u svom brlogu. Iako ima kratke noge vidra može prijeći velike udaljenosti od jedne do druge vodene površine. Živi usamljeničkim životom, a jedinke suprotnog spola se sastaju zbog parenja. Ženka kopa nastambu i u njoj koti 2 do 3 mladunca. Nastambe s mladuncima je teško pronaći jer su često udaljene od vode, s neprimjetnim ulazima i bez znakova prisutnosti vidre. Ženka samostalno podiže mlade koji u vodu prvi put ulaze s 3 mjeseca. U starosti od 4 mjeseca uče samostalno loviti, a nakon godinu dana se osamostaljuju i odlaze u potragu za vlastitim teritorijem.

Vidra je izuzetan lovac. U njenoj prehrani prevladavaju ribe, ali lovi i rakove, žabe, glodavce te ptice koje bezbrižno plivaju na površini. Ribe nakon duge potjere često natjera u travom obrastao tjesnac te ih tu svlada.

Vidru pronalazimo na mnogim vodotocima u našoj županiji, a jedno od staništa joj je i Kutjevačka rika. S obzirom da njena brojnost više nije tako velika, jako rijetko ju možemo sresti, ali njenu prisutnost možemo utvrditi na druge načine. Vidra u svom staništu ostavlja specifičan otisak stopala, izmet specifičnog izgleda i mirisa te želatinozne izlučevine kojima obilježava teritorij.

U prošlosti se vidru izlovljavalo zbog krzna, ali i zato što su je ribari smatrali konkurencijom. Krajem pedesetih godina prošlog stoljeća dolazi do velikog smanjenja njihovog broja zbog onečišćenja voda pesticidima. Danas su najčešća opasnost za vidre regulacija vodotoka i promet u kojem često stradavaju prelazeći ceste kad se kreću od jedne do druge vodene površine. Vidra je u Hrvatskoj strogo zaštićena vrsta.

Tekst i fotografije: Javna ustanova za upravljanje zaštićenim područjem Požeško-slavonske županije