24. svibnja 2022.

Kutjevački.hr

INFORMATIVNI PORTAL GRADA KUTJEVA

Preporuke za čitanje iz kutjevačke knjižnice: čitajmo naše autore


Romani autorice Ivane Šojat opisuju probleme s kojima se svakodnevno današnja djeca i mladež susreće.

U prvom romanu Zmajevi koji ne lete potresna je priča o trojici prijatelja koji se koncem osmoga razreda osnovne škole upuštaju u konzumaciju sintetske droge poznate pod nazivom Osvježivači. Priča je to o takozvanim prijateljstvima, ali i o obiteljima čiji raspadi dovode do ruba tragedije, govori o tipičnoj dječjoj, mladenačkoj potrebi za isticanjem u društvo i potrebom za ljubavlju.

Česta pitanja koja si mladi postavljaju: Gdje pripadam? Tko me voli? Priča je to o upitnoj snazi koja je zapravo nemoć što vodi prepuštanju ovisnosti i o borbi za povratak u svakodnevni život.

U romanu Oblak čvoraka opisuje se potraga za vlastitim, temeljnim identitetom, za mjestom u svijetu ljudi, za snom svakog od nas koji je daleko od kolektivnog. Lucija je učenica osmog razreda koja na vlastitoj koži bolno kuša duboko ukorijenjenu „imovinsku podjelu“ među djecom, opsesiju odjećom poznatih i skupih marki, kao i izopćenje iz skupine „popularnih“.

Usred puberteta i velikih fizičkih promjena, suočava se i sa strašnom, okrutnom, a zapravo tako trivijalnom podjelom na one koji imaju i one koji nemaju.

Romane Ivane Šojat preporučila bih djeci, mladima i njihovim roditeljima kako bi zajedničkim naporima pronašli rješenje i olakšali turbulentno razdoblje u odrastanju.

Najnoviji roman pisca Ivice Prtenjače Sine, idemo kući bavi se gubitkom, kratkotrajnom nadom i sjećanjem, njegov je glas istovremeno dječački, on zapituje , ali i zreli glas čovjeka koji donosi teške odluke.

Otac se, neizlječivo bolestan, u zagrebačkoj bolnici bori za zrak. Prvo je pandemijsko proljeće i sin ga s majkom posvećeno obilazi. A onda taj će sin poduzeti gotovo filmsku akciju i učiniti sve da svog tatu vrati na njegovu dalmatinsku terasu, dok cvatu trešnje, a lastavičja su gnijezda puna mladih lajica.

Dječački i zreli glas pretapaju se u ritmičnoj izmjeni kadrova i slika prošlosti i sadašnjosti tvoreći elegiju u kojoj poput zvuka činela odjekuje ljubav. Njih je troje, i nemaju imena. Ponekad se čine samima na svijetu.

Piše: Mirjana Iličić, voditeljica Narodne knjižnice i čitaonice Kutjevo