Donosimo priču o Vanesi Vasilj – pobjednici međunarodnog natjecanja „Begegnung mit Osteuropa“

Nije mala stvar biti najbolji u bilo čemu, a kamoli biti najbolji na natjecanjima međunarodnog karaktera gdje je konkurencija jako velika i brojna pa kada netko iz našeg Grada Kutjeva zasluži titulu “europskog prvaka” doista zaslužuje koji redak više od čiste vijesti pa donosimo priču o našoj talentiranoj sugrađanki i njenoj mentorici koje su osvjetlale obraz Grada i na najbolji mogući način poslale kutjevačku razglednicu čitavoj Europi.

Pobjednička nagrada na međunarodnome natjecanju

Tko je Vanesa Vasilj?

Zovem se Vanesa Vasilj, rođena sam u Požegi 05.06.2002. Imam 17 godina i živim u najljepšem gradiću zvanom Kutjevo. Živim sa svojim roditeljima i s 3 sestre. Osnovnu školu sam završila u OŠ Zdenka Turkovića u Kutjevu. Trenutno pohađam srednju školu u Požegi (Ekonomska škola Požega). Školujem se u smjeru hotelijersko-turistički tehničar. Učim engleski, njemački te talijanski jezik. U slobodno vrijeme volim gledati filmove, voziti bicikl i šetati u prirodi. Moji hobiji su crtanje i fotografiranje. Crtanje me je pratilo od malih nogu, može se reći da sam to naslijedila od svojih roditelja zbog toga jer se moja majka bavi time, a i tata se bavio prije u mladosti. Moji roditelji me podržavaju u svemu što radim za što sam im jako zahvalna. Oni su mi najveća podrška. Uživam crtati jer me to ispunjava. Moje najdraže tehnike su crtanje običnom olovkom i sjenčanje, crtanje tušem te slikanje akrilnim bojama. Uz crtanje tu je još jedan moj hobi u kojem također uživam a to je fotografiranje. Ovim hobijem se bavim već neke 4 godine, ali još uvijek učim. Najviše volim slikati zalaske sunca jer su svaki dan nekako drugačiji i posebni. Još uvijek ne znam što namjeravam biti u budućnosti, ali mislim da ću uvijek biti umjetnica.

Vanesa Vasilj o natjecanju:

Za natjecanje sam saznala tako što mi ga je predložila moja profesorica njemačkog jezika, mr. Martina Budimir koja mi je ujedno i bila mentorica. Odlučila sam se prijaviti jer me uistinu zanimalo kakve su bile razglednice mojeg mjesta 20-tih godina 20. st. Uz sve to, jako volim iskazivati svoju kreativnost i volim vidjeti kada se ta kreativnost cijeni. Priprema i realizacija svega trajala je oko 2 mjeseca. Pripremala sam se dosta dugo s obzirom na to da su se stol i stolice, koje sam odlučila urediti, nalazili u mojoj školi. Nisam bila u mogućnosti svaki dan uređivati stol pa je sav taj proces potrajao malo duže, jer živim u Kutjevu, a školu pohađam u Požegi, pa sam stoga par puta izostajala s nastave, naravno s dopuštenjem mojih profesora, kako bih uređivala stol i stolice. Stol je bio crveno-plave boje prije uređenja, pa sam ja došla na ideju da stol i stolice obojim u bijelu boju i da decoupage tehnikom napravim razglednice na stolu. Ali to nije bio sav posao, moj zadatak je bio i usporediti razglednice 20-ih godina 20. st. s današnjim razglednicama. Shvatila sam da su se prije na razglednicama osim znamenitosti prikazivali motivi poput auta, zvjezdarnica i toga što se u to vrijeme razvijalo, a današnji motivi na razglednicama su većinom katedrale, priroda, folklor… Naučila sam puno i o dvadesetim godinama prošloga stoljeća i o povijesti razglednice. Posljednji je dio zadatka bio i osobne prirode. Trebala sam izmisliti korespondenciju sa svojim pretkom. Odabrala sam svoga pradjeda, a trebala sam mu pisati o onome što me zanima i motivira. Pradjed je fiktivno odgovarao opisujući što njega potiče i zanima. Razglednice sam „upakirala“ u drvenu kutiju koju sam ukrasila tehnikom decoupage, tj. starom razglednicom Požege. Do razglednica smo došli u Gradskom muzeju Požega, gdje nam je profesorica Lidija Španiček pokazala mnogo starih razglednica i ovim putem joj se zahvaljujem. Također se zahvaljujem gospođi Jadranki Matijević iz Hrvatske pošte što nam je dala na uvid suvremene razglednice Požege. Najviše se zahvaljujem svojoj profesorici Martini Budimir koja je cijelo vrijeme bila uz mene i podržavala me u svemu. Još uvijek nisam svjesna da sam osvojila tako nešto, ali jedino što znam je to da se trud uvijek isplati! 🙂

Važan kotač zamašnjak ove lijepe priče je i mentorica Martina Budimir, prof. koje je iznijela svoje viđenje ovoga natjecanja:

Učenica 3.h razreda Ekonomske škole Požega, Vanesa Vasilj iz Kutjeva, na međunarodnome je natjecanju „Begegnung mit Osteuropa“ osvojila pobjedničku nagradu u svojoj kategoriji (Siegerpreis). Na natjecanju, na kojemu nam ovo nije prvi uspjeh, bila sam Vanesina mentorica.

Natjecanje „Begegnung mit Osteuropa“ već 67. godinu zaredom organizira Ministarstvo kulture njemačke savezne pokrajine Sjeverna Rajna i Vestfalija i Vlada u Münsteru. Cilj je natjecanja suradnja njemačkih škola i škola istočne Europe, promicanje ideje „Europa bez granica“ i kulturalne raznolikosti Europe u svrhu razvoja tolerancije i međukulturalnog dijaloga. Natjecanje pomaže u prevladavanju granica u glavama ljudi, a učenike potiče na promicanje europske ideje. Radni je jezik natjecanja njemački. Ovogodišnji je moto natjecanja „Europa – da mache ich mit!“. Na natjecanju je u ovoj školskoj godini sudjelovalo 3.530 učenika iz 221 škole iz Njemačke i 16  zemalja Istočne i Središnje Europe s ukupno 1.124 rada. Radi se o iznimno zahtjevnom natjecanju za koje pripreme i provedba projekta ponekad traju ne nekoliko tjedana, nego nekoliko mjeseci. No radi se i o natjecanju na kojemu svaki puta i učenici, ali i profesori puno nauče.

Učenica Vanesa Vasilj na natjecanju je sudjelovala po drugi puta, a ove je godine ponovila prošlogodišnji uspjeh učenice Mirjam Marić. Vanesa je za temu odabrala Die „Goldenen Zwanziger“ oder: Postkarten erzählen Geschichte(n) („Zlatne dvadesete“ ili: Razglednice pričaju priču/e). U projektu je opisala što je obilježilo Zlatne dvadesete godine 20. stoljeća u svijetu, a što u Hrvatskoj. Ova je tema ponuđena jer je prije 150 godina izmišljena razglednica. Zato se Vanesa u svom projektnom zadatku bavila i poviješću razglednice u svijetu i u našoj zemlji. Razglednice su svojevrsni dokument vremena u kojemu su nastale i poslane.

Vanesa je u svome projektu morala zadovoljiti sljedeće kriterije:

1. Skupiti razglednice svoga zavičaja iz dvadesetih godina 20. stoljeća

Ovaj će dio Vanesi sigurno zauvijek ostati u sjećanju. Uz odobrenje ravnateljice Gradskoga muzeja Požega, gospođe Mirele Pavličić Hein i u dogovoru s profesoricom Lidijom Španiček, Vanesa i mentorica posjetile su muzej 17. prosinca 2019. Profesorica Španiček je s puno ljubavi i znanja pričala o starim razglednicama Požege. Uz zaštitne rukavice, Vanesa je imala prilike pregledati, dodirivati i odabrati razglednice za projekt. Profesorica Španiček je sve razglednice iz traženoga razdoblja uz podatke koji su dostupni o njima, elektronskom poštom poslala Vanesi, a muzej joj je posudio i dragocjenu monografiju „Pozdrav iz Požege“ (autorica: Lidija Španiček, prof.).

2. Skupiti aktualne razglednice svoga zavičaja

U ovome je dijelu Vanesa također imala veliku pomoć. Radi se o još jednom izvrsnom primjeru suradnje škole i lokalne zajednice. Gospođa Jadranka Matijević iz Hrvatske pošte, Požega, dala je na uvid aktualne razglednice Požege koje imaju sličnosti, ali i razlike u usporedbi sa starim razglednicama iz dvadesetih godina prošloga stoljeća.

3. Usporediti stare i nove razglednice, opisati motive, razlike i sličnosti

Vanesa je trebala odgovoriti na pitanje koji su motivi u 2 razdoblja smatrani lijepim, znamenitim ili tipičnim. Trebala je pokušati doći do razloga za odabir pojedinog motiva, osobito s obzirom na povijest svoga mjesta. Ovo je dio projekta koji je možda najmanje vidljiv, ali koji je zahtijevao najviše truda i vremena i koji je temelj ostalih koraka u pripremi projekta.

4. Izmisliti korespondenciju sa svojim pretkom

U posljednjem je dijelu zadatka Vanesa trebala izmisliti korespondenciju sa svoji pretkom. Odabrala je svoga pradjeda, a trebala mu je pisati o onome što ju zanima i motivira. Pradjed je fiktivno odgovarao opisujući što njega potiče i zanima. Razglednice je Vanesa spremila u drvenu kutiju koju je ukrasila tehnikom decoupage, također motivom stare razglednice Požege.

5. Uređivanje stola u hodniku škole

Svojevrsna dodana vrijednost projekta upravo je ono što stručni žiri, osim ispunjavanja apsolutno svih zadanih dijelova projekta, cijeni pri odabiru pobjednika. Vanesa je uredila stol i stolce u hodniku škole također tehnikom decoupage. Odabrala je najzanimljivije razglednice i preslikala ih na ploču stola. Tome je prethodila priprema stola, a sve faze izrade privlačile su pažnju i učenika i profesora. Pobuđen je interes učenika za stare razglednice i za povijest, a u školi će ostati trajniji podsjetnik na projekt.

Na natjecanju je sudjelovao i Dominik Budimir, također iz Kutjeva, učenik Glazbene škole Požega kojemu su mentori profesor Damjan Pirović iz njegove škole i profesorica Budimir iz naše škole. Dominik se odlučio za glazbenu  temu BTHVN2020 – europäisch, ökologisch? Povodom 250. rođendana Ludwiga van Beethovena.

Mentorica se izjasnila i o svojoj darovitoj i maštovitoj učenici Vanesi:

Vanesa je jedna od brojnih učenica i učenika iz Kutjeva koji godinama postižu vrhunske rezultate na raznim smotrama i natjecanjima. Kutjevo je jednostavno rasadnik mladih talenata. Nedavno se učenica Marijana Jugović iz Bekteža, također iz Vanesinog razreda, uspjela kvalificirati na državno natjecanje iz njemačkoga jezika, što je iznimno teško. Nažalost, natjecanje je zbog pandemije otkazano. Vanesa se, baš poput Marijane, osim svojim talentom i ljubavlju za strane jezike, ističe i lijepim odgojem. Vanesa je učenica za koju nikada nisam čula ružnu riječ niti od drugih profesora niti od njenih vršnjaka. Radeći na projektu gotovo je stoički podnosila svaki novi planirani ili neplanirani zadatak koji sam joj kao mentorica zadala. Tek kada sam ju osobno pitala je li joj previše, je li možda umorna i objasnila joj da nije sve predloženo obvezno, tek tada je sramežljivo rekla: „Pa malo i jesam.“ Vanesa je cijelo vrijeme rada na projektu imala jasnu viziju što i kako želi. Moram priznati da ni ja ni ravnateljica u jednom trenutku nismo shvaćale zašto stol i stolice moraju biti baš bijele boje, ali Vanesa je očito znala što radi. Drago mi je da smo u tome trenutku imale povjerenja u nju i da se stav gospođe ravnateljice, Marinke Parac i moj osobni stav da učenički rad treba biti učenički i da učenicima u kreativnome izražavanju treba dati i slobodu i povjerenje, još jednom pokazao ispravnim. Koliko bi divnih ideja propalo da se učenicima ne da dovoljno prostora! Rad na natjecanjima i projektima iziskuje ogroman trud, volju, vrijeme pa rekla bih i određenu strast prema kreativnome izražavanju. Dokle god rad na projektu pričinjava zadovoljstvo, postignut je cilj, osvojili na kraju neku nagradu ili ne. Ako uz to učenici i poboljšaju svoje znanje njemačkoga jezika, što više poželjeti! Drago mi je da je Vanesi rad na projektu na kraju pričinjavao i zadovoljstvo, ali da je za ogroman trud i primjereno nagrađena. Ovakvi su uspjesi poticaj i Vanesi, ali i drugim učenicima da se i dalje usuđuju pokazati široj javnosti koliko puno mogu i znaju. Rad s učenicima poput Vanese pravo je zadovoljstvo i motivacija i meni kao nastavnici da ulažem još više u sebe, u svoju nastavu i u izvannastavni rad.

Foto FB Ekonomska škola Požega