Kapelan na kraju 2020.: Je li u nama pobijedila ljudskost?

Naš kapelan Dejan Ilić odazvao se na upit o tome želi li poručiti nešto svim sumještanima na kraju 2020. Poslao je lijepe i poučne poruke. Prenosimo intervju s internetske stranice Grada Kutjeva: http://www.kutjevo.hr/poruke-kapelana-na-kraju-2020/.

Kapelan svojim svećeničkim pozivom svjedoči vjeru i odanost Isusu Kristu. Puno truda i znanja ulaže u crkvenu obnovu i u razvoj župne zajednice. Posvećenost vjeri odrazila se i na vjernike kutjevačke župe koji imaju mogućnost dolaziti na euharistijska klanjanja i biblijske večeri. Istinski je cijenjen među župljanima što i nije čudno s obzirom na izrazitu bliskost narodu, dostupnost u svim trenutcima i susretljivost za svakog pojedinca. Još je jednom pokazao svoju volju za sudjelovanjem u životu zajednice i ljubazno odgovorio na pitanja koja smo mu postavili. Poslao je prelijepe i poučne poruke svima i osvrnuo se na proteklu godinu.

Na pitanje kako je doživio slavlje Božića ove godine, uz sve mjere i ograničenja koja su na snazi, kapelan odgovara:

Slavlje Božića kroz povijest se razlikovalo, stoga kada kažemo kako je neuobičajena proslava Božića, tada to kažemo u kontekstu zadnjih nekoliko desetljeća. Postoji nešto što je konstantno prisutno u događaju Božića: otajstvo rođenja Gospodina našega Isusa Krista. Drugo što je važno jest kršćanska radost koja izvire iz vjerničkog srca u zgodno ili nezgodno vrijeme, kako bi rekao sv. Pavao. Uobičajeni obrasci proslave nisu garancija istinskog doživljaja Božića. Srce je središte čovjeka, hram ljudskog bića, u kojem se i s kojim se jedino može prepoznati Boga i Spasitelja u onome djetešcu u jaslicama.

Ni ovogodišnji Božić nije ,,propao“, nego unatoč iskušenjima, ograničenjima na sv. Misama, teškim osjećajima srca i duše zbog dragih ljudi kojima ne možemo otići ili oni nama doći, Gospodin kuca na vrata naših srca. Blago onima koji mu otvore i prime ga! Istinski se Božić jedino srcem može doživjeti, sve izvanjsko trebalo bi imati tu funkciju – služiti nutarnjoj radosti.

Kapelan upućuje na dvije mogućnosti razmišljanja i djelovanja u ovoj situaciji gdje pandemija iz dana u dan stvara neizvjesnost:

Dva su puta kojima možemo ove godine krenuti: put očaja – koronavirus i pandemija sve su uništili ili put nade i spasenja – Bog je postao čovjekom i dao nam neizmjerno dostojanstvo, iskazao toliku ljubav prema nama i htio nam je biti blizak do kraja. On je s nama i nikada nas nije i neće napustiti. Nije li ovo drugo smisao Božića? Ovoga je Božića trebalo učiniti veći napor kako bismo otkrili radost Božića u sebi, ali je sigurno da su mnogi to i uspjeli. Nije sve gotovo niti je sve propalo. Sve je prošlo u povijesti, proći će i koronavirus – Bog je s nama i stoga se radujemo, a to nam ne može nitko i ništa oduzeti.

Osvrnuo se na 2020. i činjenicu kako u teškim situacijama prevladava ljudskost. Ono što uočava kao problem sklonost je ljudi zaboravljati. Poručuje:

Čovjek je biće koje je sposobno puno naučiti. No, isto tako čovjek je biće koje puno zaboravlja. Kada se dogodi zaborav ljudskih, humanih vrijednosti, kada čovjek zaboravi da je stvorenje i da nije Stvoritelj, kada se napusti moral, ljubav ohladi, a srce se izobliči, tada nastaju najveće tragedije svijeta. Činjenica je, povijest nas uči, kako i u teškim vremenima postoje oni koji su kao sol zemlje i svjetlost svijeta – oni koji su do kraja ostali ljudi.

Ova je godina upozorila svijet kako nismo bogovi, kako je sav komfor, lagodnost i uživanje moguće izgubiti gotovo preko noći. U takvim trenutcima pojavili su se mnogi ljudi koji su svoje živote stavili na raspolaganje za braću i sestre ljude. Ponajprije mislim na medicinsko osoblje, na ljude koji su u raznim drugim djelatnostima, poput trgovina, ljekarni, pekara i slično, sve do svećenika, i u ovim okolnostima svjedočili svoju vjeru i poslanje. Važno je reći kako je ova godina imala puno iskušenja, borbi i neizvjesnosti, ali i to kako su u ovoj godini zasjale dobrota, brižnost i vjera mnogih.

Je li u nama pobijedila ljudskost?

Smatram kako nas je 2020. zaustavila na tren kako bismo postali svjesniji svojih bližnjih: roditelja, djece, braće i sestara, djedova i baki, prijatelja… Mnogi su uvidjeli koliko nam ti ljudi zapravo znače. Osobito smo toga postajali svjesniji u vremenima izolacija. Na kraju ove godine trebamo si postaviti pitanje: Je li i u nama pobijedila ljudskost? Ako jest, onda ova godina nije izgubljena. Činjenica da o njoj razgovaramo na kraju iste govori kolika je snaga u čovjeku i koliko čovjek može preživjeti.

Na pitanje što će pamtiti u ovoj godini i na čemu je maksimalno zahvalan, kapelan odgovara:

U pamćenju će mi ostati brojna svjedočanstva ljudskosti i blizine mnogih ljudi. Sjetimo se samo potresa u Zagrebu, hrabrosti i odvažnosti mnogih. Sjetimo se samo onih koji su se brinuli o starijim i bolesnim. Sjetimo se svih onih koji su vodili brigu o ljudima u izolaciji pa sve do onih koji su dali nemjerljiv doprinos na svojim radnim mjestima – od bolnica do trgovina, staračkih domova i crkvi. Čini mi se kako je u ovoj godini kod mnogih ljudi ,,spala prašina sa srca“ i oslobodila se nutarnja toplina ljudskosti. Nakon proljetnih zabrana sv. Misa s narodom i bolne praznine crkve došlo je vrijeme u kojem smo ovdje u Kutjevu s velikom radošću proslavili sakramente prve pričesti i krizme. Tada je u svima nama zajedno s djecom zaigralo srce od radosti. Imali smo milost malo predahnuti, vratiti se na tren u normalu.

Pohvalio je sudjelovanje mještana u pripremi proslave blagdana Male Gospe, a isto tako zahvalan je i na osnutku zbora mladih Gaudium:

Ljeto je donijelo malo zatišje i u velikoj smo radosti spremali slavlje Gospe Kutjevske koje je, Bogu hvala i Presvetoj Bogorodici, prošlo u mirnom, lijepom i radosnom ozračju. Mnogi su se mladi i odrasli uključili u pripremu i samo slavlje. Ove sam godine imao osjećaj kako su i Kutjevčani postali svjesniji naše Gospe Kutjevske. Lijepa uspomena na ovu godinu su i duhovsko bdijenje i redovita euharistijska klanjanja na kojima su svirali naši mladi, naš zbor Gaudium (Radost). Mnoštvo riječi bi se još moglo izreći o blagoslovima Božjim koje smo primili u ovoj godini, ali neka bude dovoljno reći kako ova godina nije izgubljena i nije bilo sve tako crno.  

O željama u novoj 2021. iznosi sljedeće:

Filozofski gledano mi ne posjedujemo ni prošlost ni budućnost, nego samo sadašnjost. Filozof Heraklit rekao je kako sve teče, sve prolazi. Vrijeme prolazi i mi ga ne možemo zaustaviti, no važno je što smo mi i tko smo u vremenu?

Moje su želje za vrijeme koje je pred nama ponajprije da postanemo svjesniji sami sebe, svoga odnosa prema Bogu i jednih prema drugima. Uvijek iznova moramo naučiti ljubiti i poštivati brata čovjeka kako bismo i sami mogli biti sretni. Pred nama je godina u kojoj se spominjemo 510 godina naše Gospe Kutjevske. Moja je želja da kutjevčani, dapače svi župljani i susjedi ponovno postanu svjesni kako u svojoj blizini imamo sveto i milosno mjesto na kojem su se događala mnoga čuda, a događaju se i danas. Siguran sam, osjećam to u dubini duše, kako će se ove godine naša Gospa Kutjevska proslaviti.

Moja želja je da se vrati mir u srca ljudi, da se djeca i mladi vrate svome pravom obrazovanju i odgoju u svojim školama i fakultetima, da radnici zadrže svoja radna mjesta, da se više topline i ljudskosti oslobodi u našim srcima, da bude više onoga mi i naše, negoli ja i moje.

Kapelan dodaje kako ne treba prognozirati loše, nego živjeti s nadom u bolje sutra:

Ako hoćemo blagoslovljenu novu godinu, ono što treba činiti krenuti je od sebe i tješiti se: sve je prošlo i ovo će proći. Kroz povijest bilo je daleko većih katastrofa i nevolja od ove pa je čovječanstvo preživjelo. Sv. Antun Pustinjak rekao je kako „Bog neće više slati velike kušnje kao nekada jer nema istinskih boraca“ – mi se trebamo potruditi da se barem malo borimo i ne padnemo u malodušnost. Bog je s nama! Gospa Kutjevska je s nama! Nismo sami i napušteni, nego se trebamo boriti za čvrstu nadu u bolje sutra.

Mnogi govore kako će sve biti loše i sve će propasti – kako to znaju ako 2021. još ne postoji? Mnogi će reći kako postoje parametri i predviđanja, ali imamo i vremenske prognoze koje, tehnologiji unatoč, često promaše. Zato budimo hrabri, nadom ispunjeni i čestitim životom posvećujmo vrijeme pred nama!

Na kraju, poslao je poruke svima koji čitaju:

Poruka je uvijek ista: U otajstvu Božića Bog nam je postao blizak do kraja, postao je jedan od nas. Kada fizički nije moguće biti u crkvi mi ne prestajemo biti vjernici. Rekao bih da je i to vrsta mučeništva, a znamo koja je nagrada mučenicima – On sam. Na koncu bih završio riječima sv. Petra iz njegove Poslanice u kojima je sadržana snažna poruka za teška vremena:

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu, za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na nebesima za vas, vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje, spremno da se objavi u posljednje vrijeme. Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: da prokušanost vaše vjere – dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša – stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista. Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćite od radosti neizrecive i proslavljene što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša.

Neka nas blagoslovi svemogući Bog po zagovoru naše čudotvorne Gospe Kutjevske! Želim svima uspješnu i blagoslovljenu Novu godinu!

Nakon ovih lijepih poruka nije potrebno ništa puno dodavati. Hvala kapelanu na susretljivosti i bliskosti ljudima. Hvala i na poučnim i utješnim porukama poslanim u ovom tekstu. Nadamo se da će svatko od nas izvući ponešto za sebe i primijeniti to u svom životu.

Facebook: https://www.facebook.com/349114821953966/photos/a.376010839264364/1493588524173251/

Ako se želite obratiti kapelanu s kakvim pitanjem, kontakte možete pronaći na sljedećoj poveznici:

https://www.kutjevo.hr/ustanove-2/vjerske/zupa-rodenja-blazene-djevice-marije-kutjevo/