Srpanj – žetveno srce ljeta u Kutjevu i slavonskim poljima

Srpnju ima nadila su polja / žuta hranom (žito je najbolja!) koje zrilo težaka zaziva / da mu srpa pod klasje zadiva i da žanjuć trud sebi naplati / od oranja, i sime povrati.
(J. S. Reljković, Kućnik, 1796.)

Mjesec srpanj: toplo; ako je u lipnju bilo malo kiše, to je ima sad tim više, osobito na početku mjeseca; ima također mnogo grmljavina.
(Hrvatski stoljetni kalendar, 1850.)

Srpanj je sedmi mjesec u godini. Ima 31 dan. Prema dojmovima mnogih, srpanj je u Kutjevu neprijeporno najsunčaniji i najtopliji mjesec u godini. Mnogi će tvrditi kako je to mjesec »pravog ljeta«, punog, zrelog, pa bi ga se moglo nazvati i srcem ljeta. Meteorolozi će rado isticati činjenicu o srpnju kao toplinskom vrhuncu ljeta i godine.

Srpanj je žetveni mjesec. S poljodjelskoga gledišta to je njegovo najvažnije obilježje i na seoskim gospodarstvima ljetna je svakidašnjica i te kako upravo tome podređena.

I drevni slavonski prosvjetitelj J. S. Reljković u svojem Kućniku razložno povezuje ime sedmoga mjeseca u godini sa žetvom žitarica. Točnije, povezuje ga sa srpom, metalnim oruđem u obliku luka kojim se nekad bralo žito. Pomoću srpa ratar bi posjekao (odrezao) stabljike žitarica kako bi mogao pokupiti žito, odnosno hranu s njiva. Time bi sebi »naplatio trud od oranja« te osigurao sjeme za sljedeću sjetvu. Na uspjeh žetve presudno je utjecalo vrijeme, i to uglavnom toplinske okolnosti te količina i raspored kiše. Dakako, uz pretpostavku izostanka nevremena i drugih nepovoljnih vremenskih događaja (poplava, suše i mraza, primjerice), koji su katkad žetvu mogli učiniti žalosnom, čak i nepotrebnom.

O srpanjskom ozračju u Požeštini prije žetve na žitorodnim poljima zorno svjedoči i ono što je napisala požeška spisateljica Zdenka Marković u pripovijetki Smilja:

„Na daleko se pružilo široko, ravno polje. Pokrila ga svega raž i pšenica (…) Lak ljetni vjetar leluja one visoke, svijetlozelene vlati i sve tad polje šumi, a one glavice, pune zrnja, lako udaraju jedna o drugu, a to tad zašusti kao svila (…) Sve se iskri, sja. Nad poljem trepti zlatni prašak, sjeda na one zelenkaste klasove, cijelo je polje zaliveno zlatom…“