Može li se za današnjega čovjeka reći da je on čovjek slike? Osobno smatram da može. Ili, govoreći modernim rječnikom, današnji čovjek je čovjek fotografije. Kada se osobno analiziramo možemo doći do zaključka da nas kod čitanja vijesti ili tražnja informacija, bilo na našim portalima ili facebook stranicama, najprije privuče fotografija, a tek onda čitamo naslov i prelazimo na čitanje daljnjeg teksta. Sigurno da dobru vijest treba pratiti i privlačna fotografija.
Ljudi koji su živjeli prije nas bili su privučeni umjetničkim slikama koje su krasile zidove njihovih kuća, stanova, dvoraca… Mnogi će se sjetiti kuća svojih baka i djedova čije su zidove krasile slike Srca Isusova i Marijna. Što je bilo tako zanimljivo u tim slikama da ih je imala svaka kršćanska kuća?
Točan odgovor možemo samo naslućivati. Možda je pokretač bila posveta svijeta Srcu Isusovu koju je učinio papa Leon XIII. 1889. godine. Možda se moramo vratiti još malo nazad u povijest i prisjetiti se Isusovih ukazanja redovnici Mariji Margareti Alacogue [Alakok], u XVII. stoljeću: “Godine 1675. došlo je do važna ukazanja u kapeli Pohođenja. Margareta ugleda Isusa koji joj naloži da se zauzme da se na petak nakon Tijelovske osmine uvede blagdan Srca Isusova. Iako je bila izložena najvećim protivljenjima i okrivljavanjima, sa svim se žarom posvetila širenju pobožnosti u čast Srcu Isusovu.”
Jedno od obećanja koje je Isus dao ovoj redovnici ako bude proširila pobožnost prema njegovom Presvetom Srcu glasi: Blagoslovit ću ona mjesta gdje bude izložena i štovana slika moga Srca.
Svetkovina Srca Isusova potaknula me da pitam sebe i vas: Kakve fotografije i slike pronalazimo na zidovima naših kuća i prostora u kojima živimo? Što one govore o nama, koju poruku šalju onima koji ih mogu vidjeti kada dođu u naše prostore? Vjerujem li ja da me Krist može blagosloviti ako budem častio sliku njegova Srca ili je to samo „priča za malu djecu“?
SVJEDOČANSTVO O ŠTOVANJU SLIKE SRCA ISUSOVA
Svećenik iz Strasburga pripovijeda: «Grješnom i ohladnjelom katoliku oboljela je majka. Zamoli on redovnice iz obližnjega samostana za jednu sestru bolničarku. Bolesnica je bila dobra i plemenita duša. Kako zlo redovito ne dolazi samo, naskoro teško oboli i sin.
Majka moli kapelana da nastoji oko obraćenja njezina zalutalog djeteta. Kapelan je pokušao, ali sve je bilo uzalud. Došao je i svećenik koji nam ovo priča, ali ni on nije odmah uspio. Ipak se nije dao smesti. U bolesnikovoj kući nije bilo ni jedne svete slike. Najprije kapelan dade sestri bolničarki križić za bolesnika, ali on ga ukloni u majčinu sobu. Drugi svećenik, inače prijatelj bolesnika, posla mu krasnu sliku Srca Isusova. Bolesnik nije pristao da mu se objesi u sobi.
«Odlazim i ja – veli sestra bolničarka – jer ne želim ostati u kući, gdje ne može biti slika Srca Isusova»! Kad je vidio bolesnik, da nema kud-kamo, pristade da se slika objesi u njegovoj sobi. Srce je Isusovo blagoslovilo obilatom milošću bolesnikov stan. Najprije je počeo moliti sa sestrom, zatim je počeo držati u rukama križić i izgovarati strelovite molitvice ranjenomu Srcu Isusa Krista. Napokon se ispovjedio, pričestio i primio sveto pomazanje. Sutradan, za vrijeme molitve Srcu Isusovu, udari ga kap. Nakon tri dana bio je mrtav!
Rječitom primjeru ne treba ništa dodavati!
Odvaži se i pokušaj! Pronađi sliku Srca Isusova, stavi je u svoju sobu ili prostor gdje živiš i vidjet ćeš promjenu.
Više priča
Invazivna vrsta kornjača u našim ribnjacima – crvenouha kornjača
Antun Nigović iz Ovčara uspješno je istrčao svoj peti maraton
Obnova poljoprivrednog zemljišta i proizvodnog potencijala