Zorka Marinić (67) umirovljenica je iz Kutjeva, jedna od mnogih koje su svoje mlade i stvaralačke dane provele radeći u Kutjevačkom šnajderaju, nekada moćnoj tvrtki tekstilne industrije. Vještina u njezinim rukama i dar, koji nosi još iz djetinjstva od svoje bake, čine je danas aktivnom članicom udruge Matice umirovljenika Grada Kutjeva. Nakon 24 godine provedenih u šivanju za jednu od tada najvećih konfekcijskih kuća na Balkanu, doživjela je, skupa sa velikim brojem svojih kolegica i kraj. Te priče se prisjeća sa sjetom, ali i uz duhovite opaske na rad (i ne rad) tada vodećih struktura iz tvrtke u tom periodu. No, sva su ta iskustva, ma koliko se činila negativna, gospođu Zorku Marinić potakla da se svojim talentima pozabavi još više i na jedan drugačiji način. Ponijeli su je kreativnim tokovima koji su iznjedrili predivne vezove koji danas krase mnoge domove ne samo u našem kraju već i po čitavom svijetu, u domaćinskim kućama u Australiji, Americi, Njemačkoj i Švicarskoj. Vrijedno je napomenuti i peškir koji je završio kao ukras u domu njezinih prijatelja na Kanarskim otocima.
Strast za umjetnosti i ljepota izražaja njezinih radova našla je odjeka samo nekoliko godina nakon što je šnajderaj u Kutjevu zatvoren. I prije je Zorka vezla i heklala, iz čiste ljubavi, nakon posla do kasno u noć. Predivni kompleti i odvojeni vezovi nisu prošli ne zapaženo te je potražnja za njenim umjetninama naglo porasla.
Gospođa Zorka napominje kako još od 2000. godine počinje primati narudžbe i tako prodavati svoje radove koje uglavnom kreira u kompletima i setovima. Njezina je radinost u tom periodu dostigla razinu prodaje koja je za nekoliko godina donosila i pristojan prihod za obitelj. Vremena su, kako kaže, bila drugačija, rukotvorine se više cijenile, i nada se da će se takva vremena ponovno vratiti.
Gospođa Zorka razvila je u svom pristupu posebnu kombinaciju veza, šlinganja i heklanja. U početku je kao inspiraciju koristila mustre objavljene u popularnim časopisima: Praktična žena, Vezovi i Nada.
Kroz razgovor naviru sjećana o počecima rada pri sadašnjoj udruzi. Sjeća se tako uz sjetu Zorka i prvog sastanka sa tadašnjim gradonačelnikom koji je prepoznao tradicionalne vrijednosti, pa s tim usvezi pozvao građane sa darom da se pridruže. Tako su me, kako kaže duhovita umjetnica Zorka, prijateljice upisale. Bili su to počeci rada same Udruge. Počelo je okupljanje, nastavlja Zorka, upoznavanje te prepoznavanje dara za tradiciju i kreativnu radinost. Zorka Marinić tako postaje i prva članica, najstarija po stažu.
Posebice se ističu vezovi Zorkinih oltarnica koje su krasili i danas krase crkve i kapelice u Kutjevu, Pleternici i Mihaljevcima.
Zorka je u svom suprugu pronašla i srodnu dušu – partnera po umijeću koji je vičan crtanju i po tome poznat mnogim Kutjevčanima za koje je crtao razne motive. Tako je Zorka, u ovom slučaju, kako kaže uz osmijeh, našla svoga Pikasa koji bi iscrtavao i danas crta skice za njene fine vezove i sitno šlinganje.
Na pitanje i sugestiju o ponovnoj potražnji za njezinim radovima Zorka odgovara da joj je novac ipak tek na drugom mjestu. Za protekli Božić ova je umjetnica bila sretna pokloniti prijateljima i poznanicima čak devet komada svojih najfinijih radova i nije joj bilo nimalo žao zbog toga, naprotiv. Sreća dragih prijatelja je uveseljava i inspirira.
Više priča
Umirovljenica Kata Poljak: “Starijim ljudima bilo bi lakše kada bi se nečime bavili, najteže je ne raditi ništa”