Život s autističnim dječakom: Za naše dijete s autizmom uvijek ćemo biti jaki

Autizam se danas definira kao organski razvojni poremećaj koji se očituje nemogućnošću razvoja jezika komunikacije i ostalih oblika društvene komunikacije. Javlja se u 2-5 djece na 10 tisuća rođenih i 1.5 puta je češći u muškaraca. (SUZAH – Savez udruga za autizam (autizam-suzah.hr)

Ususret Svjetskom danu svjesnosti o autizmu (2. travnja) razgovarali smo s majkom jednog autističnog dječaka iz Kutjeva, Leonarda Sontakija. Maja nam je ukratko odgovorila na nekoliko pitanja koja smo joj postavili, a koja se tiču života s Leonardom.

1. Kada ste saznali da je Leonardo autističan i kako ste se osjećali?

Kad je Leonardo navršio godinu dana primijetili smo promjene u njegovom ponašanju. Ubrzo smo krenuli na različite pretrage kod raznih doktora po cijeloj Hrvatskoj. S vremenom smo dobili dijagnozu autizma. Bilo je teško pomiriti se s tim da naše dijete ima autizam, ali s vremenom smo to prihvatili i nastavili normalno živjeti.

     2. Kakav je život s autističnim djetetom, koje su njegove posebnosti – opišite? 

Život s našim Leonardom je jako zanimljiv i pun iznenađenja. On jako voli brojeve i slova. S četiri godine je prvi put složio abecedu i to obrnutim redoslijedom od slova z do a. Uvijek ima neke faze koje samo on razumije, kao slaganje začina po abecednom redu, razdvajanje odjeće po bojama ili razvrstavanja odjeće ovisno o trgovini u kojoj je kupljena. Isto tako zna sve kućne brojeve naših prijatelja i rodbine s kojima se družimo, kao i registracijske oznake i marke automobila. Jako voli rituale i iste stvari, a ako se u tom našem svakodnevnom ritualu nešto i promjeni, moramo mu to prije objasniti i napomenuti kako bi on vizualizirao situaciju u kojoj će se naći.

    3. Kako Leonardo funkcionira u društvu, obitelji, školi, itd.?

Leonardo se dobro uklopio u društvo. On ima osam godina i ide u 2. razred Osnovne škole Julija Kempfa u Požegi. Nastavu prati po posebnom programu koji mu učiteljica, naša Kutjevčanka, Ana Helena Galić, priprema prema njegovim mogućnostima. U razredu je s još pet dječaka s kojima se odlično slaže.

  4. Što priželjkujete u budućnosti za Leonarda i svoju obitelj?

Za našeg Leonarda želimo da nam uvijek bude ovako nasmijan i veseo, pun iznenađenja. Sretni smo što možemo funkcionirati u svakodnevnom životu s njim, a isto tako smo sretni što smo okruženi ljudima koji razumiju nas i našeg Leonarda, koji su puni razumijevanja i strpljenja.

Želimo poručiti svim roditeljima koji se susreću s dijagnozom autizma da nije niti malo lako, ali ako prihvatimo svoje dijete takvo kakvo je, onda je već puno lakše. Iako ponekad pokazujemo svoje slabosti i ne možemo se nositi s problemima, za naše dijete s autizmom uvijek ćemo biti jaki.