Veljača i poklade: Podrijetlo imena i narodna tradicija

Jezikoslovci smatraju da je podrijetlo imena veljača neprozirnije nego kod većine drugih mjeseci u godini. Jedno od zanimljivijih tumačenja donosi hrvatski prosvjetitelj Josip Stjepan Relković, rođen u zapadnoj Slavoniji, koji dio mladosti provodi u Požeštini. On podrijetlo imena veljače povezuje s pokladama, tradicionalnim narodnim običajima koji se najčešće održavaju upravo u tom mjesecu.

Poklade, poznate i kao fašnik, karneval ili mesopust, vremenski su vezane uz pokladni utorak te prethode Pepelnici i početku uskrsne korizme. Iako zauzimaju važno mjesto u kršćanskoj tradiciji i crkvenoj liturgijskoj godini, njihovo je podrijetlo znatno starije i seže u pogansko razdoblje. Pokladni običaji povezani su s obredima simboličnog „tjeranja zime“, odnosno uklanjanja zlih sila koje se povezuju s mračnim, hladnim i oskudnim dijelom godine. Nije stoga neobično da veljača često budi želju za završetkom zime i dolaskom toplijih dana.

Na sam pokladni dan, a u suvremenim turističkim i komercijalnim okolnostima i tijekom duljeg razdoblja, organiziraju se brojne pučke svetkovine ispunjene veseljem, glazbom i zabavom. Relković pritom upozorava na pretjeranu neobuzdanost i moralne krajnosti takvih okupljanja. Dok mlađi sudionici u pokladama često pronalaze prostor za razigranost i nestašnost, starije generacije koriste ih ponajprije kao priliku za susrete s rodbinom, prijateljima i znancima te za razgovor i razmjenu životnih priča.

Prema Relkovićevoj interpretaciji, veljača je mjesec u kojemu se, zahvaljujući pokladama, osobito mnogo „velja“, odnosno govori i razgovara. Pritom se poziva na stari slavonski glagol veljati, koji označava govor, pripovijedanje i druženje. U tom kontekstu, obilje hrane i pića uoči početka korizmenog posta dodatno pridonosi opuštenijoj atmosferi i živahnijoj komunikaciji.

Uz ovo tumačenje, navode se i druga objašnjenja podrijetla imena veljače. Jedno od njih temelji se na prirodnim promjenama koje postaju uočljive upravo u tom razdoblju godine. U odnosu na siječanj i prosinac, veljača donosi više svjetlosti i topline, što je posljedica duljih dana i veće podnevne visine Sunca. Time se povećava količina Sunčeva zračenja, a zima postupno gubi svoja najizraženija obilježja.

Pretpostavlja se da je upravo to produljenje dana moglo utjecati na naziv mjeseca. U tom se kontekstu spominje glagol oveljati se, nekoć u uporabi u Slavoniji, sa značenjem „postati veći“ ili „produljiti se“. U prilog toj teoriji govori i činjenica da su se u prošlosti za veljaču u Slavoniji koristili nazivi oveljača i aveljača, koji dodatno potvrđuju vezu između imena mjeseca i promjena u prirodi.