22. studenoga 2024.

Kutjevački.hr

INFORMATIVNI PORTAL GRADA KUTJEVA

Uzročnici koronavirusa, negativci u bajkama i filmovima: razbijanje predrasuda o šišmišima


Međunarodna noć šišmiša obilježava se od 1997. godine, posljednji vikend u kolovozu, pod okriljem Sporazuma o zaštiti europskih populacija šišmiša – EUROBATS. Hrvatska je članica Sporazuma od 2000. godine. Povodom tog događaja i s obzirom da su zbog pandemije koronavirusa šišmiši došli na loš glas, red je da ove zanimljive životinjice predstavimo u nekom boljem svjetlu.

Od kršćanske ikonografije u kojoj se često vrag prikazuje s krilima šišmiša, preko bajki u kojima vještice kuhaju napitke od šišmiševih krila do stripa o Batmanu, o šišmišima su stvorene brojne predrasude.  Zbog neutemeljenih pretpostavki da šišmiši ljudima piju krv i zapetljavaju se u kosu došlo je do toga da ljudi uništavaju njihova staništa pa su šišmiši danas jedna od najugroženijih životinjskih skupina. Na svijetu ima više od 1300 vrsta šišmiša. Najveći broj vrsta zabilježen je u tropskom i suptropskom pojasu, a prema polovima broj vrsta opada. Šišmiši su važan dio ekosustava i indikatori su zdravog okoliša. Jako su korisni u oprašivanju i rasprostranjivanju biljaka te u kontroli brojnosti kukaca, posebno komaraca.

Šišmiši su jedini sisavci koji imaju sposobnost aktivnog letenja. Lete uz pomoć letnice – kože koja im je razapeta između udova. Imaju slab vid, ali se u prostoru vješto kreću i izbjegavaju sve prepreke (pa tako i ljudsku kosu) uz pomoć eholokacije – orijentacije uz pomoć odbijenih ultrazvučnih valova. Šišmiši danju spavaju viseći naglavačke. Za svoja skrovišta koriste špilje, duplje drveća, pukotine u stijenama, stare zgrade, zvonike, tunele. Europski šišmiši se hrane kukcima. Šišmiš u jednom satu može uloviti do 1000 kukaca, a u noćnoj potrazi za hranom može se udaljiti 30 do 50 km od mjesta spavanja. Izmet šišmiša zove se guano i smatra se jednim od najboljih gnojiva. Šišmiši žive u kolonijama koje mogu brojiti od desetak do više milijuna životinja. Stopa razmnožavanja je niska. Ženka uglavnom koti jedno mladunče godišnje, a postotak smrtnosti novorođenih šišmiša iznosi i više od 50%. Kao protuteža niskoj stopi razmnožavanja šišmiši žive dugo, neki čak i 40 godina. Šišmiši spavaju zimski san ili migriraju u toplije krajeve.

U Hrvatskoj je poznato preko 30 vrsta šišmiša dok je na području Požeške kotline zabilježeno 19 vrsta. Sve vrste šišmiša koje žive u Hrvatskoj strogo su zaštićene Zakonom o zaštiti prirode.

Tekst i fotografije: Javna ustanova za upravljanje zaštićenim područjem Požeško-slavonske županije