Tomislav Šimić iz Bjeliševca hodočastio u Svetu Zemlju sa sestrom: „Stajati na mjestima na kojima je Isus bio poseban je blagoslov“

Nakon što smo doznali da Tomislav Šimić iz Bjeliševca sa sestrom odlazi na hodočašće u Izrael, odlučili smo s njim po povratku razgovarati o ovom posebnom duhovnom iskustvu, dojmovima sa svetih mjesta i trenucima koji su mu se najviše urezali u sjećanje.

Dvogodišnja želja Tomislava Šimića napokon se ostvarila. Zajedno sa sestrom otputovao je u Izrael, odnosno Svetu Zemlju, gdje je obišao najvažnija kršćanska sveta mjesta i molio za zdravlje i blagoslov svoje obitelji, posebno najmlađeg člana, nećaka Gracija. Hodočašće koje je dugo priželjkivao za njega je bilo mnogo više od putovanja – bilo je to posebno duhovno iskustvo koje će, kako ističe, pamtiti cijeli život.

Tomislav je putovanje planirao pune dvije godine, no prethodna dva pokušaja odlaska nisu se ostvarila. Prvi put spriječile su ga obveze, a drugi put putovanje je odgođeno zbog eskalacije sukoba između Izraela i Irana.

„Na odlazak u Svetu Zemlju potaknula me želja da prođem kroz sva sveta mjesta za nas kršćane, mjesta kojima je prošao Gospodin Isus Krist“, govori nam Tomislav, kojemu se dugogodišnja želja napokon ostvarila.

Hodočašće posvetio obitelji, posebno nećaku Graciju

Iako je želio posjetiti mjesta koja imaju posebno značenje za kršćane diljem svijeta, Tomislav je na hodočašće krenuo s jasnom nakanom – moliti za zdravlje i blagoslov svojih najbližih.

„Hodočašće sam najviše u svome srcu posvetio za zdravlje i blagoslov svoga nećaka Gracija i za cijelu obitelj. To je ono za što svi najviše molimo, za zdravlje i blagoslov bližnjih, pogotovo djece. Gracije je trenutačno najmlađi član naše obitelji, tako da nam je on posebno važan“, ističe.

Posebnu vrijednost putovanju dalo je i to što ga nije prolazio sam. Na put je krenuo sa sestrom, koja je također izrazila želju hodočastiti u Svetu Zemlju.

„Puno mi je značilo što je baš ona išla sa mnom. Imati sestru, kao i braću, blagoslov je od Boga, tako da mi je bilo drago što sam upravo nju mogao povesti sa sobom“, govori Tomislav, kojemu je zajedničko hodočašće postalo i prilika za dijeljenje posebnog iskustva s članicom obitelji.

Jeruzalem ostavio najdublji dojam

Obilazak Svete Zemlje za Tomislava je značio približiti se događajima o kojima je dotad čitao i slušao, a koji su temelj kršćanske vjere.

„Stajati na mjestima na kojima je On bio nešto je posebno. Vidjeti gdje je sve hodao pravi je blagoslov“, ističe.

Iako je svako sveto mjesto ostavilo svoj trag, jedno se posebno izdvojilo – Jeruzalem, grad u kojemu su se dogodili najvažniji događaji Isusove muke, smrti i uskrsnuća.

„Sva mjesta u Svetoj Zemlji posebna su na svoj način, ali najposebniji je ipak Jeruzalem. Ondje se od onoga najgoreg dogodilo ono najbolje, i to u samo tri dana – Uskrsnuće Isusa Krista“, objašnjava.

Tijekom hodočašća obišli su brojna važna kršćanska mjesta, od Galilejskog jezera, gdje je Isus propovijedao i činio čudesa, do mjesta njegova rođenja i uskrsnuća. Put ih je vodio i kroz mjesta koja podsjećaju na najteže trenutke Isusova zemaljskog života, poput Via Dolorose, mjesta osude i Kalvarije.

Susret s uslišanom molitvom koji se ne zaboravlja

Među brojnim dojmovima s putovanja Tomislavu je posebno ostao u sjećanju trenutak koji je pokazao koliko vjera i nada znače ljudima koji se suočavaju s teškim životnim iskušenjima.

Prisjeća se žene koja je tijekom hodočašća zaplakala nakon što je primila vijest da su nalazi njezina sina, koji boluje od leukemije, u redu.

Taj emotivni trenutak ostavio je snažan dojam na njega i ostale hodočasnike te je dodatno podsjetio na važnost molitve i nade u teškim trenucima.

Posebno mjesto u njegovim molitvama zauzimala je i Bazilika Svetoga groba u Jeruzalemu, mjesto koje za kršćane ima neprocjenjivo značenje.

„Posebne molitve, želje i zahvale imao sam kod Kristova groba jer je to ipak najposebnije mjesto. Tijekom slobodnog vremena, nakon obilazaka, posljednja tri dana najviše smo vremena provodili u molitvi kod Kristova groba u Bazilici Svetoga groba“, govori nam Tomislav.

U molitvama bili i župljani župe Kutjevo

Njegove molitve nisu bile posvećene samo obitelji i osobnim nakanama. Tomislav se tijekom hodočašća sjetio i svoje župne zajednice, svih župljana Župe Rođenja Blažene Djevice Marije u Kutjevu, župnika Josipa Marića te biskupa Ive Martinovića.

Ističe kako mu je bilo važno u molitve uključiti i druge ljude, njihove potrebe, želje i životne izazove.

Boravak u Svetoj Zemlji, dodaje, produbio je njegov pogled na vjeru i podsjetio ga na važnost ustrajnosti u molitvi.

„Normalno da je boravak u Svetoj Zemlji produbio moj pogled na vjeru, a to je i spoznaja da treba biti ustrajniji u molitvi“, ističe.

Susreti s ljudima i svjedočanstva koja ostaju u sjećanju

Osim obilaska svetih mjesta, posebno vrijednim dijelom hodočašća smatra ljude koje je upoznao i s kojima je dijelio putovanje. Među njima izdvaja obitelj Ćuk iz Posušja u Hercegovini, hodočasnike iz zagrebačke župe Svete Klare te ljude iz drugih krajeva, od kojih je imao priliku čuti brojna osobna i duhovna svjedočanstva.

Posebno mu je ostao u sjećanju i susret s fra Sandrom Tomaševićem, koji ih je ugostio u franjevačkom dječjem domu u Betlehemu.

Vrijedno iskustvo bio je i susret s Giorgiom Linguom, apostolskim nuncijem u Svetoj Zemlji i delegatom u Jeruzalemu, koji je također ugostio hodočasnike. Tomislav je s njim razgovarao na hrvatskom jeziku i upitao ga sjeća li se svojeg posjeta Pleternici, Gospi od Suza.

„Odgovorio je da se sjeća, a rekao je i da je bio u Kutjevu, tako da je i to nešto što ću pamtiti“, prisjeća se Tomislav.

Zahvala organizatorima i preporuka svima koji žele hodočastiti

Na kraju razgovora posebno zahvaljuje gospodinu Davoru Ljubiću i njegovoj agenciji G Tour Međugorje na organizaciji hodočašća, kao i fra Tomislavu Glavniku, koji ih je vodio tijekom cijelog putovanja.

Ističe kako ih je fra Glavnik od prvog do posljednjeg dana upoznavao sa svetim mjestima, objašnjavao i najsitnije detalje te svojim propovijedima tijekom svetih misa duhovno nadahnjivao hodočasnike. Posebno cijeni i njegov doprinos očuvanju hrvatske prisutnosti u Svetoj Zemlji, među ostalim kroz izgradnju Hrvatske kapelice.

Za Tomislava Šimića ovo je hodočašće iskustvo koje će dugo nositi u srcu. Spoj vjere, molitve, obiteljskih nakana, susreta s ljudima i boravka na mjestima važnima za kršćanstvo ostavio je dubok trag, a želja za ponovnim odlaskom već postoji.

„Definitivno bih preporučio svakome tko je u mogućnosti i ima želju hodočastiti u Svetu Zemlju da to i učini. Poseban je osjećaj, a i sam ću zasigurno barem još jednom otići“, poručuje Tomislav.

Za njega je to putovanje bilo prilika da svoju vjeru doživi na poseban način, da se pomoli za one koje voli i da se vrati kući s još snažnijom željom za ustrajnom molitvom i blagoslovom svojih bližnjih.