Tolerancija – kako ju razvijati?

Današnji svijet i ljude u njemu karakteriziraju brojne različitosti. Neke su razlike među ljudima očigledne, vidljive na prvi pogled (npr. fizički izgled), dok su neke manje uočljive, ali ipak prisutne i izražene (npr. kulturne i vjerske razlike, razlike u stavovima, mišljenjima, uvjerenjima, vrijednostima). Razumjeti i prihvatiti druge, ali i sebe, preduvjet je mirnog, zajedničkog života i osjećaja zadovoljstva.

Što je tolerancija?

Pojam „tolerancija“ često se spominje u kontekstu spominjanja raznoraznih sukoba, bilo kao načina dolaska do rješenja ili, još poželjnije, kao načina sprječavanja sukoba. Značaj tolerancije ističe se i u svjetlu sve češćih istraživanja socijalno-emocionalnih kompetencija pa se u posljednje vrijeme nerijetko postavlja pitanje što tolerancija zapravo jest.

U svojoj Deklaraciji o načelima tolerancije UNESCO, Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu, navodi sljedeće:

• Tolerancija je poštovanje, prihvaćanje i uvažavanje velike raznovrsnosti kultura u svijetu, oblika izražavanja i oblika humanosti. Potaknuta je znanjem, otvorenošću, komunikacijom i slobodom mišljenja, savjesti i uvjerenja. Tolerancija je ravnoteža u različitosti. Ona nije samo moralna obaveza, već i politički, odnosno pravni zahtjev. Tolerancija je vrijednost koja čini mir mogućim, i doprinosi zamjenjivanju kulture rata kulturom mira.
• Tolerancija nije ustupak, snishodljivost ili popustljivost. Iznad svega, ona je aktivni stav potaknut priznavanjem univerzalnih ljudskih prava i osnovnih sloboda drugima. Ni u jednom slučaju se ne može koristiti za opravdavanje kršenja tih osnovnih vrijednosti. Tolerancija postoji kod pojedinaca, grupa i država.
• Tolerancija je odgovornost koja podupire ljudska prava, pluralizam (uključujući i onaj kulturni), demokraciju i vladavinu zakona. Ona obuhvaća odbacivanje dogmatizma i apsolutizma te potvrđuje standarde uspostavljene u međunarodnim instrumentima za ljudska prava.
• Dosljedna u poštovanju ljudskih prava, tolerancija ne znači i toleriranje društvene nepravde ili napuštanje odnosno ublažavanje osobnih uvjerenja. To znači da je neko slobodan da se pridržava svojih uvjerenja i prihvaća da se i drugi pridržavaju njihovih. To znači prihvaćanje činjenice da ljudska bića, prirodno raznovrsna po izgledu, položaju, govoru, ponašanju i vrijednostima, imaju pravo da žive u miru i budu to što jesu. Osim toga, to znači i da se vlastiti stavovi ne mogu nametati drugima.

Korijeni netolerancije – kuda netolerantnost zapravo vodi?  

Djeca se ne rađaju s predrasudama ili mržnjom prema drugačijima od sebe. Naprotiv, ona su spontana, otvorena, lako se približavaju drugima. Kada odrastu i počnu bolje zapažati reakcije drugih na različitosti (roditelja, odraslih, vršnjaka), oni takve pozitivne ili negativne reakcije usvajaju jer – uče po modelima.

Nepovjerenje, strah od drugačijeg (stava, mišljenja, ideje), od onoga što nam je nedovoljno poznato, a što zapravo ne želimo upoznati, u korijenu je netolerancije. Vrlo često postoji samo „moja istina“, a sve drugo se odbija.

Nisko samopouzdanje i nesigurnost često su uzrok netolerancije. Kada dijete ima problem suočavanja sa sobom jer mu se nameću razna očekivanja ili stvara nepovoljna slika o sebi, ono može drugima „pripisivati” slabosti jer se tako lakše nosi s razlikama.

Uzrok netolerantnosti, također, može biti i nesposobnost da se razumiju drugi, odnosno da se „bude u koži“ osobe koja je drugačija od nas.

Utjecaj vršnjaka još je jedan od značajnijih uzroka netolerantnosti. Nerijetko, promjene koje djeca u pubertetu i adolescenciji primjećuju kod sebe, a smatraju ih „nepoželjnima”, lakše se podnose kada se pripišu drugima. Posebno je to vidljivo u situacijama kada je vršnjačka grupa kojoj pripada adolescent sklona da ga ne prihvati sa svim tim promjenama i kada se on ili ona boje – odbacivanja i isključivanja.

Ako tolerancija znači prihvaćanje, uvažavanje, razumijevanje, suživot, nedostatak tolerancije može biti uzrok mnogim problemima koji pogađaju i odrasle i djecu. Izbjegavanje, odbacivanje, lišavanje prava (diskriminacija), omalovažavanje, vrijeđanje, fizička agresija, samo su neki od njih. Posebno je, stoga, važno razumjeti, a zatim i objasniti djetetu, da sva ponašanja koja su karakteristična za netolerantnost lako vode do vršnjačkog nasilja, osobito u osnovnoškolskom razdoblju. Dok s jedne strane djeca koju vršnjaci doživljavaju kao različite (zbog podrijetla, izgleda, govora, stavova, odluka) često postaju mete omalovažavanja, isključivanja i napadanja, s druge strane, djeca koja pribjegavaju vršnjačkom nasilju najčešće uopće nisu naučena da različitosti među ljudima nisu razlog za omalovažavanje, isključivanje i napadanje. Na nama je odraslima, stoga, iznimno važna zadaća – učiti i naučiti djecu toleranciji.

Kako pomoći djetetu da razvije toleranciju?

• Roditelji su prvi model koji dijete ima pred sobom! Teško možemo tvrditi da su i odrasli oslobođeni od svih mogućih oblika predrasuda, ali ono što možemo je analizirati svoje ponašanje. Razmislite govorite li svom djetetu, ili pred njim, o drugima tako da potičete njegove predrasude i netoleranciju? Preispitajte koristite li neprimjerene, pogrdne riječi, pokazujete li mu svojim primjerom da izbjegava neke ljude, da im se fizički ne približava, plašite li ga nekim osobama i sl.
• Pazite na riječi koje koristite kad govorite pred djetetom o drugima.
• Budite svjesni i onoga što ne kažete o drugima, ali ipak pokažete (npr. izrazom lica, pogledom), jer je i to jasan znak djetetu da neke osobe ne prihvaćate, da ih ne uvažavate, da ih ne želite u vašoj blizini. Djeca vrlo rano razviju sposobnost razumijevanja našeg neverbalnog govora.
• Reagirajte na svaku situaciju u kojoj vaše dijete ili drugi ljudi pokazuju netolerantno ponašanje ili predrasude. Na taj ćete način djetetu poslati jasnu poruku što je prihvatljivo, a što neprihvatljivo ponašanje prema drugima.
• Od malih nogu navikavajte dijete na različitosti, stvarajte situacije u kojima će ih doživljavati (kroz knjige, glazbu, igračke, novine, filmove, TV, susrete s djecom i odraslima iz drugih dijelova svijeta).
• Često i jasno ponavljajte svom djetetu očekivanje da treba poštovati i uvažavati druge ljude. Pokazujte mu kako se ukazuju poštovanje i uvažavanje, kojim riječima i postupcima, u običnim svakodnevnim situacijama (na ulici, u trgovini, gradskom prijevozu).

Ideje za aktivnosti roditelja i djece

Razvoj tolerancije kod djece poželjno je poticati od najranije dobi. Ako niste sigurni na koji biste način to mogli činiti, u nastavku pronađite nekoliko ideja za aktivnosti koje možete provoditi s vašim djetetom.

1. Moj dlan, tvoj dlan

• Svi na papiru ocrtaju svoj dlan ili stopalo. Nakon toga izrežu otisak dlana/stopala i oboje ga/ukrase kako žele.
• Svi skupa napravite zajednički plakat s otiscima dlanova/stopala svih članova obitelji ili ih izložite na, npr., prozoru, vratima.
• Razgovarajte o tome kako su svaki dlan ili stopalo posebni i različiti te da upravo to pridonosi tome da plakat izgleda lijepo, zanimljivo. Osvijestite djetetu da je život s različitostima ljepši, bogatiji, zanimljiviji.

2. Svi smo posebni

• Svatko ima list s tri koncentrična kruga. Na vrhu lista svatko upisuje svoje ime.
• Zadatak je da svatko sebe opiše na sljedeći način:
  • u vanjski krug upišite po čemu ste slični svim ljudima, nekoj skupini ljudi (npr. vašim vršnjacima),
  • u srednji krug upišite po čemu ste slični s članovima vaše obitelji,
  • u unutrašnji krug upišite po čemu niste slični nikome drugome, po čemu se razlikujete od drugih, odnosno po čemu ste jedinstveni.
• Razgovarajte: Koje su vaše sličnosti sa svima? Koje su vaše sličnosti s nekom skupinom ljudi? Po čemu se razlikujete od ostalih?
• Jedno će pitanje sigurno potaknuti kreativnost i smijeh – Zamisli da su svi ljudi isti? Kakve bi se situacije događale u obitelji, na ulici, u školi i sl.
• Pitajte djecu i što misle o tome da neka djeca ili odrasli trpe uvrede i nasilje samo zato što se po nečemu razlikuju, jesu li im takve situacije poznate i imaju li i sami neko slično iskustvo.

3. Korak u ravnopravnost

Djevojčice trebaju imati jednake šanse za razvoj kao i dječaci. I jednima i drugima potrebna je sloboda da budu ono što jesu i da izraze svoje različite potrebe, interese, ciljeve. Naravno, kao roditelji – tu ste da im pružite podršku, usmjeravanje, granice. Da biste im pomogli da razumiju ravnopravnost i žive poštujući je, važno je da kod djece odmalena potičete suosjećanje jednih prema drugima, kritičko promišljanje i toleranciju. Da biste to postigli, možete provesti sljedeću aktivnost.

• Nacrtajte dječaka i djevojčicu.
• Kroz razgovor ih „oživite” – dajte ime i dječaku i djevojčici. Razgovarajte: Koje osobine dječak i djevojčica imaju? Neka ih djeca opišu.
• Na temelju crteža postavljajte sljedeća pitanja i razgovarajte: Po čemu su slični dječaci i djevojčice, a po čemu se razlikuju?, Koje igračke koriste djevojčice, a koje dječaci?
• Da biste potaknuli djecu da razumiju rodne stereotipe, pitajte ih:
  • Što mislite o dječaku koji se voli igrati lutkama, a što o djevojčici koja želi igrati nogomet?
  • Ponašaju li se odrasli nekada različito prema djevojčicama i dječacima iako se oni isto ponašaju? Na primjer: Budi mirna, ti si djevojčica!/Nemoj plakati, ti si dječak! i sl.
  • Što biste rekli odraslima za ovakve poruke?
  • Kako se dječaci i djevojčice ponašaju jedni prema drugima? Navedite pozitivne primjere. Koji su negativni primjeri?
  • Imaju li djevojčice i dječaci iste mogućnosti i jednake šanse?
  • Što biste vi napravili da djevojčice i dječaci budu potpuno ravnopravni? i sl.

Za kojom god aktivnosti za poticanje tolerancije posegnuli, jedno je sigurno – dijete će razvijanjem svijesti o svojoj jedinstvenosti malo po malo naučiti biti otvoreno i prihvaćati različitosti drugih osoba oko njega.