Andrija Bošković čuva bogatu riznicu Grada Kutjeva. Ne radi se tu o rubinima, smaragdima i zlatnicima već o bogatstvu pisane riječi kao i predmeta koje čuva u svojoj zbirci u malom kućnom muzeju. Andrija je svoja sjećanja te brojne zabilješke i pučku predaju zabilježio u svojim objavljenim knjigama, ali i onima koje čekaju objavu pa se nije loše prisjetiti tko smo, odakle dolazimo i kakvi smo bili nekada.
Prije svega se dičimo našim slavnim imenom grada koje je poznato odavno na području bivše države jer nije bilo grada gdje se nije pila graševina napunjena u kombinatu PPK pa je tako i danas diljem Lijepe naše, ali i van njenih granica. No mnogi nisu svjesni odakle potječe to ime pa donosimo zabilješku iz knjige Andrije Boškovića Kutjevo nekad i danas gdje je prenio riječi istaknutog Kutjevčanina Josipa Buturca, točnije rođenog u Grabarju:
“Kuitjevo se u srednjem vijeku zove Gotho kao inačica riječi kut pa bi Kutjevo u prijevodu bilo grad ili naselje u kutu (kutna-vas). Ženski oblik koji još uvijek živi u narodu (Kutjeva) je točniji, Kutjevo je u stvari plod županijskih kancelara kao plod neznanja i prezira svega narodnog” – Josip Buturac (Stanovništvo Požege i okolice 1700-1950).
Josip Buturac rodio se je u Grabarju kod Požege 1905. godine. Brat je hrvatskog crkvenog pisca, crkvenog glazbenika i građevinskog inženjera Lojze. Osnovnu školu polazio je u Ruševu, gimnaziju u Požegi, Travniku i Zagrebu gdje je 1925. godine u Nadbiskupskoj gimnaziji maturirao. Studij teologije završio je u Zagrebu, a od 1934. do 1936.godine studirao je na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu (Pontificia Università Gregoriana). Od 1936. do 1939.godine slušao je hrvatsku povijest i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Doktorirao je 1944.godine s tezom Katolička crkva u Slavoniji za turskog vladanja. Od 1939. do 1941. godine bio je arhivar u Nadbiskupskoj kancelariji i arhivu u Zagrebu, a od 1941. do 1965. godine radio je u Državnom arhivu u Zagrebu. U razdobljima 1944-45. i 1953-62. predavao je crkvenu povijest na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Od 16.studenog 1966. pa do svoje smrti 5. listopada 1993. Josip Buturac je živio kao duhovnik samostana milosrdnica u Lovrečina Gradu, nedaleko Vrbovca.
Grabarje drži do tradicije i povijesti pa je u zadnje vrijeme iznjedrilo mladi i kvalitetni tamburaški sastav De Gotho kojega možete čuti na većini gradskim manifestacija i drugim običajima i proslavama, a stariji ljubitelji glazbe se sjećaju sastava istog imena koji je osnovan 1985. Boris Bek, Marko Kraljević, Jadranko Bošković i Dalibor Pehal zabavljali su građane Kutjeva dvije godine do konca svoga djelovanja.
Foto Wikipedija, Andrija Bošković,Grad Kutjevo
Više priča
Zapisi župnika: Kutjevačke kronike prirodnih (ne)prilika i blagoslova
Humanitarna izložba na Slikanju uz vino u prirodi
[NAJAVA] Godišnji koncert Kutjevačkog tamburaškog orkestra