Riznica Andrije Boškovića: snijeg u Kutjevu

Jučer je pri kraju zime i snijeg odlučio posjetiti Kutjevo. Tek u tragovima i bez one prave radosti koju donosi djeci kada napada u dovoljnoj količini da se zadrži na tlu kako bi najmlađi uživali u zimskim radostima. Nedostatak snijega Grad Kutjevo je ove zime kompenzirao postavljanjem klizališta koje je bilo pun pogodak pa su najmlađi stanovnici Kutjeva i okolice ipak mogli doživjeti barem malo uživanja u zimskim sportovima.

Sve su češće zime bez ili s vrlo malo snijega, a kako je to bilo u prošlosti zavirili smo u zapisana sjećanja Andrije Boškovića i brojnih Kutjevčana koji su bili svjedoci onih pravih oštrih zima na području Grada i regije. Kako je to bilo nekada najbolje govori stara fotografija s početka tridesetih godina prošloga stoljeća kada su u svome voznom parku osim kola i kočija obavezno bile prisutne i saonice – “saone”.

Snijeg nas nije zaboravio i odluči ponekad zabijeliti gradske kuće, crkvu  i prirodu no rijetko se duže zadržava i brzo se topi što u povijesti baš i nije bio slučaj pa se znalo dogoditi da se mjesecima bijeli zimski pokrivač.

Malo je sačuvanih saona no prije su bile česte pa se u zimsko doba išlo čak i u svatovsku povorku koju su činile konjske zaprege s brojnim saonama. Duboki snijeg, duge zime s trajnim snježnim pokrivačem bile su pravilo pa su takva prijevozna sredstva bila potreba, a brojni konji krasili su staje stanovnika Kutjeva koje je u davnini bilo puno poznatije po svojoj pastuharnici nego po vinu.

Bogatu baštinu kutjevačkih pastuharnica Andrija Bošković je zabilježio u nekoliko knjiga s brojnim dokumentima i fotografijama čime ćemo se svakako zabaviti u budućnosti