23. prosinca 2024.

Kutjevački.hr

INFORMATIVNI PORTAL GRADA KUTJEVA

Pozitivne i negativne strane perfekcionizma – što kad ipak pretjeramo?

Maja Filek

Postavljate li previsoke standarde sebi i drugima? Jeste li previše (samo)kritični? Bojite li se neuspjeha? Je li vaše mišljenje uvijek u jednoj ili drugoj krajnosti? Imate li preveliku potrebu za kontroliranjem situacije? Imate li poteškoća s reakcijama na vlastite ili tuđe pogreške u privatnom, ali i poslovnom okruženju? Ako ste na većinu ovih pitanja odgovorili potvrdno, vrlo je vjerojatno da ste upali u zamku perfekcionizma.

Perfekcionizam se najčešće definira kao nerealistična težnja za savršenstvom, nepogrešivošću, a nerijetko se o njemu govori i kao:

  • „tiraniji moranja“ koju karakterizira nastojanje pojedinca da se uklopi u idealiziranu sliku o sebi,
  • obliku opsesivno-kompulzivnog ponašanja,
  • iracionalnom vjerovanju prema kojem pojedinac treba biti potpuno kompetentan, talentiran, inteligentan i uspješan u svim područjima života,
  • obliku ponašanja u kojem osnovni cilj i smisao života čine uspjeh i postignuće osobe, a nekompetentnost se smatra osobnom bezvrijednosti.

S obzirom na navedeno, može se istaknuti kako je perfekcionizam osobina koja znatno utječe na različite aspekte psihičkog zdravlja i psihosocijalne prilagodbe pojedinca.

Kada govorimo o perfekcionizmu, moguće je izdvojiti tri osnovna tipa:

  • perfekcionizam usmjeren prema sebi (osoba sama sebi postavlja previsoke standarde postignuća),
  • perfekcionizam usmjeren prema drugima (osoba postavlja izrazito visoka očekivanja od drugih ljudi),
  • društveno propisan perfekcionizam (osoba osjeća da joj drugi ljudi nameću nerealno visoke standarde postignuća).

U osnovi je svih navedenih tipova nekoliko važnih aspekata.

Strah od neuspjeha

Iako nitko ne voli neuspjeh, perfekcionizam taj strah višestruko pojačava. Perfekcionisti na uspjeh gledaju kao na odraz vlastite vrijednosti, umjesto da iz njega izvlače lekcije. Zbog straha od neuspjeha često su skloni odgađanju zadataka i obaveza.

Razmišljanje „sve ili ništa“

Perfekcionizam je često izravna posljedica stava „sve ili ništa“, poznatog i kao crno-bijelo razmišljanje.

Obrambeni stav

Kada ih netko kritizira, perfekcionisti zauzimaju obrambeni stav jer kritika na vidjelo iznosi njihove mane, slično kao kod neuspjeha. Perfekcionisti kritiku shvaćaju preozbiljno, kao iskaz njihovih spsoobnosti.

Traženje mana kod sebe i drugih

Perfekcionisti često traže nesavršenosti kod sebe, ali i drugih. Previše su kritični prema bilo kakvim pogreškama pa smatraju da je izrazito bitno ispraviti ljude kada griješe. Odbacuju komplimente drugih i rijetko ili nikako ne prepoznaju vlastiti uspjeh.

Prevelika potreba za kontrolom situacije

Perfekcionisti nerijetko pokušavaju kontrolirati ponašanje i mišljenje ljudi oko sebe kako bi ih spriječili da griješe.

Nemogućnost povjeravanja zadataka drugima

Perfekcionisti sve žele napraviti sami jer smatraju da će jedino tako napraviti ispravno.


Na perfekcionizam se oduvijek gledalo kao na isključivo negativnu i neadaptivnu osobinu, no činjenica je da on u sebi nosi i brojne pozitivne aspekte. „Zdravi“ (pozitivni, adaptivni) perfekcionizam podrazumijeva tako postavljanje velikih ciljeva i visokih standarda te mnogo rada na putu do uspjeha, i kao takav može biti konstruktivan. U takvom je obliku perfekcionizma osoba motivirana željom za postizanje uspjeha, a sama težnja za savršenstvom predstavlja preduvjet samoaktualizacije. Osim toga, osoba koja djeluje na osnovi ove vrste perfekcionizma

  • želi dati sve od sebe,
  • teži izvrsnosti,
  • uživa u izazovu i zadovoljna je uspjehom,
  • uči iz svojih pogrešaka,
  • nije frustrirana i depresivna zbog svojih nastojanja.

Za razliku od toga, „nezdravi“ (negativni, maladaptivni) perfekcionizam usmjeren je na neostvarive i neodržive ciljeve te je kao takav destruktivan i orijentiran na neuspjeh. U skladu s navedenim, osobu koja djeluje na osnovi ove vrste perfekcionizma karakteriziraju

  • postavljanje nerealističnih ciljeva koje nije moguće postići,
  • naporan rad da bi zadovoljila druge, a ne sebe,
  • pogrešno vjerovanje da mora biti savršena i da je to jedino što se od nje traži,
  • često briga i osjećaj tjeskobe, što dovodi do emocionalnih i socijalnih problema,
  • strah od neuspjeha, pogrešaka ili neodobravanja od strane drugih,
  • osjećaj pritiska od strane drugih.

Za zaključiti je, dakle, kako perfekcionizam, ako je zdrav, može biti vrlo motivirajuć. On nas često može potaknuti da prevladamo unutrašnje i vanjske prepreke te da postignemo uspjeh u bilo kojem području svojega života. Međutim, ako je nezdrav, perfekcionizam je brz i trajan put do osjećaja nezadovoljstva i neispunjenosti.


Kako se osloboditi perfekcionizma?

  1. Nastojte postaviti realna očekivanja i planove

Sasvim je u redu postaviti visoka očekivanja jer nas ona potiču da postignemo maksimum u nekoj situaciji i određenim okolnostima. Međutim, razmislite očekujete li od sebe i drugih ipak malo previše. Razumno je postaviti ciljeve koji će poticati naše sposobnosti, ali je nerazumno postaviti nedostižne ciljeve koji će nas slomiti.

  1. Postanite svjesni svojih pretjerano kritičnih misli

Kada primijetite da pretjerano kritizirate svoj ili tuđi rad, stanite i razmislite o onome što je u tom slučaju ili situaciji napravljeno DOBRO.

  1. Suočite se sa strahom od neuspjeha

Prihvatite činjenicu da ne treba sve napraviti jednako dobro. Svi griješe i pogreške su sastavni dio svakog ljudskog postojanja. Pokušajte shvatiti da vaš trud i postignuća mogu biti vrijedna i pohvalna, bez da budu savršena. Uostalom, razmislite što je najgore što se može dogoditi ako sve ne učinite savršeno.

  1. Oslobodite se stalnog uspoređivanja s drugima

Prakticirajte svjesnu prisutnost i druge tehnike relaksacije, njegujte pozitivan monolog s drugima i suočavajte se na pravi način sa samokritikom i samoosudama.

  1. Sprijateljite se s činjenicom da niti sve znamo niti sve možemo kontrolirati

Želja za kontrolom je prikriveni strah koji nas tjera da mislimo da će se sve raspasti ako stvari ne budu išle onako kako mi zamišljamo. Činjenica je da možemo utjecati samo na određeni dio nečega. Suočavanje sa strahom od gubitka kontrole je jako teško, ali daje nam neograničene mogućnosti koje dok smo u kontroli ne možemo ni zamisliti.

Piše: Maja Filek, mag. paed / mag. educ. philol. croat.