Novi prostor knjižnice i zaslužena mirovina dugogodišnje djelatnice

Gospođa Mirjana Iličić zasigurno je svima prva asocijacija na spomen kutjevačke knjižnice. Uvijek nasmijana i vedra Mirjana u kutjevačkoj knjižnici radi gotovo 30 godina, a s obzirom na to da je po struci odgajateljica broji više od 10 godina rada i u dječjem vrtiću u Zagrebu. Danas, nakon 40 godina rada planira odlazak u zasluženu mirovinu. Na veliku radost gospođe Mirjane (ali, i svih korisnika), knjižnica je preseljena u novi prostor te smo tom prigodom popričali s gospođom Iličić. 

Knjižnica je dobila novi prostor i to gotovo tri puta veći od staroga. Kakvi su Vaši dojmovi?

Prvo moram naglasiti da sam presretna što smo se preselili i jako sam zadovoljna novim prostorom. Samo da još ostvarim sve planove vezane za uređenje knjižnice i bit ću u potpunosti ispunjena. Uspjela sam se priviknuti na novi prostor, lako se čovjek privikne na bolje. Stari prostor bio je nepristupačan za korisnike, puno knjiga nije bilo niti vidljivo jer nije bilo mjesta. Mogu se pohvaliti i novim korisnicima koji do sada nikada nisu bili upisani, a vjerujem da je tome pridonio novi prostor. Izrazito me raduje što se sve više ljudi iz okolnih naselja upisuje, kao i povećani broj umirovljenika koji svakodnevno dolaze. Nova knjižnica ima puno više svjetla, knjige su pristupačnije, može se boraviti u knjižnici… Stara knjižnica nije se time mogla pohvaliti i mislim da je upravo to odbijalo ljude.

Europska razvojna agencija Grada Kutjeva prijavila je projekt u kojemu je knjižnica dobila 300 tisuća kuna. 

Svaki dan sam posjećivala internet stranicu Ministarstva i nestrpljivo čekala rezultate. Kada sam vidjela da smo prošli i to s iznosom od 300 tisuća kuna koji smo tražili, nisam mogla vjerovati, toliko sam zahvalna na tome. Sada su mi u glavi samo planovi i nadam se realizaciji istih. 

Koja skupina ljudi najviše posjećuje knjižnicu?

Najučestaliji korisnici su osnovnoškolci, no u posljednje vrijeme sve je više odraslih ljudi, a posebice domaćica i umirovljenika. Sve više dolaze i mladi roditelji koji upisuju djecu što me izrazito veseli. 

Koji su budući planovi za knjižnicu?

U planu su razni novi sadržaji, ali prvenstveno je plan i potreba zapošljavanja diplomiranog knjižničara. U planu je i nabava nove građe, kao i radionice za bebe. Nešto od potrebnoga već i imamo, ali trebamo nabaviti zvučne i taktilne slikovnice. Trenutno nam situacija ne dozvoljava okupljanja, no nadam se ne zadugo. Isto tako, bilo bi odlično u vanjskom dijelu knjižnice napraviti sjenicu u kojoj bi korisnici preko ljeta mogli boraviti i čitati. Također, mogle bi se organizirati i večeri poezije. Novi prostor knjižnice ima jako puno potencijala i nadam se da ćemo ga kvalitetno iskoristiti.  

Kako nabavljate knjige?

Sredstva dobivamo od Ministarstva kulture, od Grada i imamo vlastita sredstva. Uvijek radim popis na koji dodajem ono što se traži, a knjižnica nema u ponudi. Već otprilike znam što odrasli čitaju, a lektire za osnovnu i srednju školu uvijek moram imati. Dosta knjiga moram i otpisati: sve one poderane, uništene, izgubljene… Najviše su tu lektire i slikovnice jer se najbrže unište budući da su stalno u protoku i kod djece. Uvijek bilježim što se traži, ali mi je još lakše kada me pitaju za neku knjigu, a ja ju nemam i odmah ju pribilježim i prvom prilikom nabavim. Ako zadovoljim prohtjevima korisnika i ja sam zadovoljna. Svake godine gledam nabaviti i neke malo skuplje knjige iz medicine, prava i slično. Trgovački putnici koji dolaze u knjižnicu iznenade se kada vide da jedna manja knjižnica, kao što je naša, ima neke izrazito skupe i kvalitetne knjige, koje neke puno veće knjižnice nemaju. Da samo jedan korisnik traži i podigne tu literaturu ja sam sretna, a takvim knjigama kvalitetno obogaćujemo knjižničnu građu našega Grada. Trenutno knjižnica broji preko 23 tisuće naslova. 

Što je najčitanije?

Najčitanija je beletristika i to čitaju uglavnom odrasli, a zatim je to dječja literatura. No, mogu reći da dosta korisnika čita stručnu literaturu: od politike, povijesti, biografije pa do primijenjenih znanosti. 

Što mislite o kulturi čitanja u Kutjevu?

Moram priznati da nisam baš zadovoljna, žao mi je jer imam osjećaj da mlađe generacije sve manje čitaju i to iz godine u godinu. Ne znam, možda se sve prebacilo u virtualni svijet, sada su dostupne razne aplikacije za čitanje i e-knjige, pa možda nije tako kako mislim, ali skeptična sam. S druge strane, ono što me veseli su starije generacije koje sve češće posuđuju knjige i posjećuju knjižnicu. 

Koja je Vaša najdraža knjiga?

Ima ih jako puno i teško mi je izdvojiti jednu ili nekoliko najdražih, ali evo primjerice knjiga autorice Betty Mahmoody „Ne dam svoje dijete“ me se posebno dojmila, dugo vremena sam o njoj razmišljala i urezala mi se u pamćenje. Volim čitati krimiće i ljubavne, ali i biografije, tako da mi je teško izdvojiti. 

Zašto je važno čitati?

Čitanje je izrazito važno u životu, to je svakodnevna aktivnost koju radimo svjesno ili nesvjesno. Čitanjem obogaćujemo naš svakodnevni rječnik i samim time poboljšavamo proces vlastite komunikacije. Iz svake knjige možemo nešto naučiti, primjerice iz basne. Zašto se kaže da je dobro da i odrasli ljudi čitaju basne? Zato što svaka od njih, iako je kratke forme, donosi veliku pouku. 

30 godina radite u kutjevačkoj knjižnici i nagodinu odlazite u mirovinu. Hoće li Vam nedostajati posao?

Nagodinu planiram u mirovinu i mogu reći da joj se veselim. Iza mene će biti više od 40 godina radnoga staža. Mislim da je sada došlo vrijeme da odem u mirovinu i posvetim se svojoj obitelji i unučetu. Ja sam svoje odradila i neka mladi sada nastave, a ja ću rado doći kao korisnik i uvijek ću biti tu za bilo kakvu ideju, pomoć ili savjet. 

Radno vrijeme knjižnice: