Ekipa Moćne gomilice okupljena pod jedan stijeg odlučno maršira vinskim stazama Lijepe naše pa se tako zatekla i u kutjevačkom vinogorju gdje je izbor za obilazak pao na vinarije Krauthaker i Perak. Još jedna je ovo lijepa promocija za naš kraj i naše čuvene vinare jer se kao i svi gosti do sada prepuni dojmova, nezaboravnih okusa i neizostavnog toplog prijema vraćaju svojim kućama. Mali odabrani tim Moćne gomilice svoje impresije redovito sažme u nekoliko rečenica koje pušta u svijet kroz svoju FB Vinske ceste moćne gomilice . Ova stranica je namijenjena vinskim entuzijastima, koji nisu nužno profesionalci, nego naprosto vole uživati u dobroj kapljici, finoj klopi i prekrasnim pejzažima koji se mogu doživjeti na putovanjima po vinskim stazama – tako su se sami opisali na svojoj platformi, a kako su proživjeli posjet našim majstorima pravljenja vinske kapljice pročitajte sami.
Moćna gomilica saznala je u Kutjevačkim podrumima puno o njihovim bivšim glavnim enolozima pa nam je sljedeća stanica bila Vinarija Krauthaker, vlasnika vinara Vlade Krauthakera, bivšeg glavnog enologa u Kutjevačkim podrumima, koji stanuje u ulici Ivana Jambrovića, također bivšeg glavnog i slavnog enologa, kažu, legendarnog upravitelja, a u neposrednoj blizini se nalazi i Ivan Perak, također bivši glavni enolog tog vinskog giganta, kod kojeg smo bili dva dana kasnije. Meni je baš zgodna ta činjenica teritorijalne blizine, a Vama koji ćete otići u Kutjevo neka olakša plan puta. Manje zgodna činjenica koju ću spomenuti je da nismo u Kutjevu otišli do svih vinara kod kojih smo htjeli najviše zbog neprilagodljivosti gostu, ali onih kod kojih smo bili ostavili su sjajan dojam pa ćemo ponovno tamo. Krenimo, onda, o takvima.
Pozivam Vas da naglas sada izgovorite “Krauthaker”, ponavljam “Krauthaker”. Zar vam nije sam izgovor tog prezimena nekako kraljevski, kao da je rezervirano za osobu kralja, u ovom slučaju vinskog kralja. Vinara nismo upoznali, ali za potrebe priče kopirati ćemo dio teksta nama dragog portala Vino.rs u kojem stoji da je “vinski istraživač, zaljubljenik u lozu i vino, krajnje neumornog duha i teško uklopljiv u bilo kakav vinski stereotip”. Da li je tome tako pokušali smo saznati u vinariji gdje nas je dočekao Zdravko Ketović, nama taj dan “katica za sve”, koji je onakav kakav treba imati svaka vinarija. Profesionalan u pristupu, prilagodljiv za dogovor, sadržajan u predstavljanju, bogatog znanja i iskustva i koji ne gleda na sat, već vam želi pružiti znanje i doživljaj – jer vino je doživljaj. U prvi mah su neki od nas, koji nisu puno googlali, mislili da je on vlasnik, ali nema onaj prepoznatljiv brk i naočale gospodina Vlade. Nije nam to domaćin posebno zamjerio, već kao da je namjerno htio naučiti nas brojnim činjenicama, ispričati dodatno vinske štorije kako bi se od “neukih đaka” pretvorili u “one koji žele znati više”. Već nas je na ulazu osvojila drvena bačvena sjedeća garnitura, zapanjujuće i neočekivano udobna, a dah su nam oduzimale razne maštovito oslikane bačve koje krase unutrašnjost vinarije odnosno vinskog podruma. Te šarene bačve samo su dio posebnih detalja, osvojio nas je i brod od plutenih čepova i prozor na podu koji nam je dao ideju za neki naš budući vinski podrum. Kroz priču smo se nasmijali neobičnom obliku podruma, naime stepenice idu gore, a ne dolje, spuštenim stropovima koji su onemogućavali unos velikih bačvi, divili se urednosti i čistoći kao da smo u laboratoriju. I ne, nije svaki podrum isti. Da, u svakom su bačve, ali svaki je originalan na svoj način i baš spajanje vizualnog sa osjetilnim iliti stapanje viđenog u podrumu sa vinom tog vinara koje pijete je ono što donosi kušanje u vinariji i razlog je zašto mi to radimo. Jer, osjećaj je izvanredan. S gornje terase pogled se pruža na Zlatnu dolinu, Vallis Aureu, a rukom su nam pokazivani položaji vinograda, i te kakvi položaj – najbolji:) Obratite pozornost kad kupujete Graševinu Mitrovac, to je jedan od položaja, a svaka mikrolokacija vjerujemo priča svoju priču. O tom brinu oni koji rade vinograde, a na nama je kušanje i uživanje. Uživali smo tako u sedam veličanstvenih etiketa gdje je opet svatko odabrao svog favorita. Sestra se nanovo odlučivala za graševinu jer ipak smo u Kutjevu, mene je naravno osvojio i osvaja Sauvignon iako se dobro borio sa Chardonnayom iz 2018. Morali bi vikend provesti u toj vinariji da bi saznali kakve dragulje krije, i da bi otkrili kako je to saditi 30-tak sorti u vinogradima pa i onih koje tom podneblju ne pripadaju, kažu drugi, ali i ne Vlado Krauthaker. Voli istraživati i učiti, proučavati kako se ponaša i crljenak iz Dalmacije u Slavoniji. Mi smo kao entuzijasti svjesni koliko se potencijala krije u tom vinogorju, u krasnoj graševini i koliko saznajemo puno o tom kraju, o krasnim vinarima koji pišu povijest tog kraja poput Vlade Krauthakera koji je došavši iz Međimurja ovdje napisao i piše povijest. Toliko toga se nudi u jednoj čaši vina Krauthakera. Ostaje nam za sljedeći put kušati orange vina koje gospodin Vlado Krautkaher radi po gruzijskoj tisućljetnoj recepturi, i odmah kažem da bi Alen mogao s njim piti baš cijelu noć baš takvo vino. Ukoliko gospodin Vlado traži društvo za orange večer, imamo savršenog kandidata. Valjda nećemo na naše planirano putovanje u Gruziju krenuti bez da kušamo Krautkaherov Kuvlakhe. Čim se smiri situacija, nastavljamo po 45 paraleli do Fruške gore, a prije puta ćemo obnoviti okuse ponovno u ovoj sjajnoj vinariji. Za doma smo kupili krasne butelje, veselimo se kakvom krasnom mesu uz koji ćemo otvoriti Mercs (merlot i cabernet sauvignon), a i chardonanay bi, kao takav potencijal, rado probali i za dvije godine, ali nije bilo pomoći, popili smo. Jer tko može odoljeti tako dobrom vinu i ne počastiti se na kraju dobrog dana i kaj nije rođendan? Dok sam smišljala tekst pao je i Pinot sivi. Tako to biva sa savršenim vinima kao što su vina vinarije Vlade Krauthakera.
#visitkutjevo
#visitkutjevo
Vino s kvalitetom i iskustvom podnaslov je Vinarija Perak, a mi, Moćna gomilica, ćemo dodati navedenom još dvije riječi pa će to biti: Vina s kvalitetom i iskustvom, karakterom i preciznošću. Karakter proizlazi iz karaktera obitelji Perak koji ćemo vam nastojati dočarati, a preciznost proizlazi iz znanja i iskustva Ivice Peraka, enologa koji je nakon položaja glavnog enologa u Kutjevačkim podrumima počeo pisati svoju povijest, povijest vlastite vinarije od 2012. i danas s preciznošću radi oko cca 70 000 boca godišnje, koje dobije kada obradi 12 ha vinograda na najboljim položajima poput Mitrovca, Lukača i Vetova. Pišući vlastitu povijest, on piše povijest Kutjeva. Karakter obitelji, srdačnost, gostoljubivost prilagodljivost, velikodušnost i marljivost dala se naslutiti već pri dogovoru za degustaciju koju sam dogovorila sa kćeri Majom gdje smo vrlo brzo našle svima prihvatljiv termin. U dogovoreno vrijeme moja vrijedna i skladna, vinski entuzijastična obitelj dolazi pred vinariju (iako smo naizgled izgledali kao rakova djeca jer mama hoda brzo, tata je prati, sestra koja inače planinari je isto brza kao i nećaci, a mi polako s Andrejem) a na ogradi nas čekaju, kao u špalir, poredani članovi obitelji na čelu s Ivicom Perakom, tim vrijednim vinarom s vizijom, stabilnim i uravnoteženim Slavoncem u proračunima i planovima. Imala sam osjećaj da nije ovo ludo vrijeme okovano ovim virusom da bi se odmah i prisno zagrlili. Umjesto zagrljaja dočekali su nas bogato servirani stolovi sa domaćim delicijama (toliko ukusnim da je prava šteta da nisu na prodaju), pripremljenim čašama za kušanje koje je uslijedilo, mini brošurama za one koji žele znati više i privjescima poklonima. Ma doček za 5+, kao da smo vinski suci kojima se stol servira kao na Vinistri, Vinart grand tastingu ili kao u Esplanadi. Uslijedila je rapsodija okusa i mirisa, u ritmu koji je određivao glavni od glavnih, gospodin Perak, počevši od sjajne graševine, doista posebnog okusa kojeg morate zapamtiti, pa Chardonnay, do Rosea i Merlota koji je divan, ispreplitale su se razne priče pa su tako Alena zabavljale priče Majinog muža, zeta vinarije o početcima u obitelji posebno kako se snalazio na prvim degustacijama koje je morao odraditi, mene je sin Ivan upoznavao sa činjenicom da su vlasnici, odnosno da je mama vlasnik ljekarne Perak što smo iskomentirali da je odveć dobro imati ljekarnu i vinariju, kako za što, ali lijeka na sve strane… Mi smo se zadržali na ovom lijeku za dušu:).
Saznali smo i o planovima nove kušaonice te se uvjerili kako se rad mora isplatiti. Znanje ti nitko ne može uzeti, a ako si marljiv kao ovi, neuspjeh u nema mjesta. Nije bilo preskakanja u vođenoj degustaciji, gospodin Ivica čvrsto drži to u rukama, poput nekog razrednik, a mislim da mu je, kao i svakom, bilo drago vidjeti zadovoljstvo na gostu. To je ona obitelj koja želi da im ponovno dođete, kao da su i turizam studirali, kao da im nije dosta drugih diploma. Ali to je samo znak koliko su predani tome od čega žive. Ledena berba koja nam je poslužena samo je bio dodatni pečat koji nam je dao do znanja što sve jedna graševina može i koliko je potencijala u njoj. Otvorivši je nama na dar pokazali su koliko im je stalo do svakog gosta jer ipak niti smo mi novinari niti vinski suci niti ocjenjivački, ali smo tada bili njihovi gosti. Gosti koji su dobrodošli. Prvo upoznavanje sa vinom bilo je dar ekipe G.E.T. Report pri jednom od naših druženja koji su naglasili o kakvoj je sjajnoj vinariji riječ pa smo se otišli uvjeriti i dali si vremena, iako vremena tamo kao da manjka, kao da je sat požurio. Nažalost nismo uspjeli probati pjenušac, iz razloga… Sve se prodalo…ma neka je, mi sretni zbog toga, bit će dogodine. Pa, gospodine Perak pišete sa svojom obitelji povijest kraja, čestitamo Vam na tome kao i na krasnoj obitelji s kojom zajedno idete naprijed. To su priče koje griju dušu 
#visitkutjevo
#visitkutjevoFoto/tekst FB Vinske ceste moćne gomilice
Više priča
DVD Vetovo organizira radionice za djecu
Mali princ osigurao sredstva za provedbu projekta KOMUNIKACIJA JE IN
Odobrena tri projekta prekogranične suradnje ukupne vrijednosti 80 tisuća eura