Matija Magdalenić, lagani jahač grada Kutjeva

Matija Magdalenić, mladi kutjevačanin kojem ljubav za konje daje smisao života. Još prije nego je prohodao, on je znao da će jahati. Kada je kao dječak govorio kako će uskoro i sam imati svoga konja, malo ga je tko shvaćao ozbiljno. Roditelji nisu naravno bili odmah za, konji su ne samo odgovornost, već na određen način mogu biti i opasni za nestručne osobe. Ljudi ruralnih krajeva dobro znaju razliku između puke privlačnosti da se bude u prisustvu životinja, da posjeduju životinju, bio to pas, konj ili nešto treće od istinske brige o njima. A to je briga koja zahtjeva vrijeme i strpljenje, nerijetko i žrtvu. Sva ta ozbiljnost obično se smatra da dolazi sa godinama koje se opet dovode u vezu sa zrelijim ljudima a vrlo rijetko zažive tako rano, kod nekoga tko još nije ni punoljetan.

Matijina upornost je ustrajna. Uspio je nagovoriti roditelje i dokazati kako je itekako dorastao svojoj želji – da posjeduje konja. 

Razgovarao sam sa svojim jako dobrim prijateljem – govori Matija. – On mi je rekao da zna gdje ima jedna kobila. I otišli smo je vidjeti i čim sam je vidio, sa vrata sam rekao da ona ide sa mnom kući.

Kobili je dao ime Lisa. Nameće se pitanje kako je ovaj mladić uopće uskladio brigu o konju s dnevnim obvezama. Tada je krenuo prvu godinu srednje škole. Znao je da neće biti lako uskladiti školu i rad s konjem, ali njemu to nije palo teško. Ustajao bi ranije da je nahrani, počisti oko nje, pa onda išao u školu. Kada bi se vratio iz škole kasno, u tjednu druge smjene, išao bi je prošetati tek toliko da se kreće i održi kondiciju. Kada je išao u prvu smjenu onda bi imao puno više vremena za rad na ujahavanju, na primjer. Ali nije samo vrijeme u pitanju. Sve bi bilo drugačije, kaže Matija uz osmijeh, da ga roditelji nisu podržali u tome.

O tome kakvi su mu daljnji planovi, kada je vlasništvo konja u pitanju, i hoće li imati više od jednoga, Matija govori:

– Ove godine smo sagradili novu štalu u koju stane više od jednog konja. Ali vidjet ćemo, imam u planu bar još jednoga kupiti da ne bude sama a i da imam par za vožnju zaprege i tako. Trenutno u Kutjevu posjeduju konje još jedan čovjek i ja, i jednoga poznajem koji je u potrazi za dva grla. Želja mi je imati svoj ranč ili malu ergelu u Kutjevu.

Po svojim planovima čini se da Matija nema aspiracije ići vani, kao većina mladih danas.

Ja, iskreno, ne bih išao iz Hrvatske – konstatira Matija. -Ovdje sam ipak slobodan čovjek. Nemam odlazak u planu niti razmišljam o tome.

Matija je inače član konjogojstvene udruge “Valis Aurea” koja broji preko 30 članova. Također najavljuje da će ove godine, 22. svibnja biti održana i izložba konja u Mihaljevcima. Kao udruga posjećuju i druge udruge u Hrvatskoj. Također dalje objašnjava kako se, nažalost u Kutjevu za sada ne bi mogao napraviti čak ni ogranak udruge jer nema ljudi koji uzgajaju konje.

Ima ljudi koji ih vole ali – pojašnjava Matija svoj stav – ako netko uistinu voli konje onda će naći načina i da se njima bavi. Ima mladih ljudi koji su zainteresirani ali im treba malo poticaja kako bi krenuli u to. Ipak, imam nade da će se ta situacija kod nas u Kutjevu u budućnosti popraviti.