Kako motivirati dijete za školu?

Jedna od glavnih stvari u životu svakog djeteta je škola. Osim što na nastavi uče i šire svoje znanje, djeca u školi stječu prijatelje, razvijaju emocionalne i socijalne vještine, otkrivaju svoje interese te se uče radnim navikama. Škola je također važan faktor u životu svakog roditelja. Uz brojne pozitivne efekte, javljaju se i neki novi izazovi, kako za roditelje tako i za djecu. Jedan je od tih izazova svakako je motiviranje djece za školu.

Na motivaciju za školom i učenjem utječu učitelj, odnos djeteta s ostalim učenicima u razredu, djetetovi interesi i ciljevi, ali i utjecaj roditelja – njihova odnosa prema učenju i školskim obavezama te roditeljski stil odgoja. U ovom članku usmjerit ćemo se na savjete pomoću kojih vi, kao roditelji, možete utjecati na djetetovu motivaciju za učenjem.

U redu je pogriješiti

Djeca svoj odnos prema učenju uvelike grade prema onome što vide u svojoj okolini. Stoga je uz naglašavanje uspjeha i dobrih ocjena također važno naglašavati da su neuspjesi i pogreške dio života i ne predstavljaju kraj svijeta – učite svoje dijete da su pogreške u redu te da predstavljaju priliku za napredak i analiziranje vlastitog rada, pa tako i pristupajte lošim rezultatima kada se oni dogode. Pritom je važno i čemu će dijete pripisati svoj neuspjeh. Ako dijete neuspjeh pripisuje vlastitim sposobnostima, to snižava njegovo samopoštovanje i stvara otpor prema daljnjem učenju.

Upornost je vrlina

No ako neuspjeh pripisuje nedovoljnom radu, to može djelovati poticajno jer podrazumijeva da se uz dovoljno truda uspjeh može postići. Primjerice, dijete koje nakon loše napisanog testa iz matematike zaključi da jednostavno nije sposobno za matematiku bit će manje motivirano od djeteta koje smatra da se uz više rada može postići bolji rezultat. Stoga kod svoje djece njegujte ideju da se uz upornost i kvalitetan rad rezultati mogu postići te da jedna loša ocjena nije odraz djetetovih cjelokupnih sposobnosti ili vrijednosti.

Važnost povratne informacije

Važnu ulogu u stvaranju djetetova odnosa prema neuspjehu imaju i reakcije koje dijete dobije na svoje rezultate. Pohvale u situacijama uspjeha, a kritike u situacijama neuspjeha razvijaju strah od neuspjeha i izjednačavanje svoje vrijednosti sa svojim rezultatima. Povratna informacija koju dijete od vas dobiva uvijek mora započeti s isticanjem pozitivnog, odnosno prepoznavanjem onog što je dijete uložilo i napravilo u toj situaciji. U slučaju lošijih rezultata, pristupite im s razumijevanjem i usmjerite se na to kako ih popraviti.. Fokusirajte se na djetetovo ponašanje (npr. učenje), a ne na njegove osobine (npr. inteligencija). Primjerice, bolje je reći Bravo, jako si se trudila i učila i ostvarila dobar rezultat nego Bravo, jako si pametna.

Vodite računa o tome da pohvale dajete i za napredak, a ne samo za konačne dobre rezultate. Ako primijetite da vaše dijete aktivno uči i trudi se, pohvalite dijete za uloženi trud i prije nego što dođe do željenog rezultata. Tako djeca vide da se njihov napredak prepoznaje te povezuju svoj rad i trud s kretanjem prema željenu cilju.

Potrebno je učenje učiniti zabavnim

Motivacija za učenjem bit će veća ako postoji interes za gradivom koje se uči. Ovo može predstavljati problem s obzirom na to da se u školi svakodnevno uče različiti predmeti i prirodno je da neće svakog učenika zanimati svaki predmet. U takvim se slučajevima interes može pobuditi tako da se gradivo poveže s nečim što je djetetu poznato i zanimljivo. Primjerice, možete zajedno s djetetom učiti padeže tako da deklinirate imena njihovih najdražih likova iz crtića ili filmova. Ako vam se dijete požali da mu je neki predmet dosadan ili težak, razgovarajte o gradivu koje ga muči te ga pokušajte ga povezati s djetetovim životom i interesima.

Potrebno je poticati dijete na samostalnost

Dosad navedeni savjeti također pomažu u osnaživanju djetetove samostalnosti u učenju. Svi ljudi imaju urođenu potrebu za samostalnosti, odnosno doživljajem samostalnosti u svojem djelovanju i donošenju odluka. Samostalnost dodatno možete poticati tako da potičete svoje dijete da samo organizira svoj plan učenja i ciljeve koje želi postići – bolji će učinak imati ako dijete samo dođe do vlastitih planova i ciljeva uz vaš poticaj i usmjeravanje, nego da vi budete ti koji određujete pravila.

Postavljanje jasnih ciljeva

Pri postavljanju ciljeva starijim osnovnoškolcima i srednjoškolcima možete pomoći u postavljanju onih koji će najbolje potaknuti motivaciju. Ciljevi moraju biti specifični, izazovni (ali da ih dijete ipak doživljava kao dostižne) i vremenski ograničeni u relativno kratkom roku. Primjerice, cilj do kraja školske godine više ću učiti i postati bolji u matematici nije dobar zato što nije dovoljno specifičan (ne određuje na koji će se točno način postići više učenja i napredak u matematici niti što znači postati bolji), zbog svoje nejasnosti može djetetu djelovati kao nedostižan, a zbog udaljenosti kraja školske godine od trenutka postavljanja cilja podložan je odgađanju i zanemarivanju. Ispravnije bi bilo postaviti cilj ovako: do idućeg testa iz matematike svaki radni dan vježbat ću matematiku sat vremena.

Ovakav je cilj jasan, njegovo ispunjavanje počinje već s današnjim danom i nije nedostižan. Uz ovako postavljene ciljeve dijete može efikasnije pratiti svoj napredak, a s obzirom na to da je željeno ponašanje specifično određeno, svakim se danom dodatno razvija osjećaj ispunjavanja plana, što pozitivno djeluje na motivaciju. Pritom budite oprezni i nemojte pred svoje dijete postavljati previsoke ciljeve – ne trebaju sva djeca biti jednako uspješna u svim predmetima i u svemu ostvarivati odličan uspjeh.