Josip Budimir uzdigao Kutjevo u sam vrh trećeligaškog nogometa

Poznato je da je najteže biti priznat u svome okruženju i da nekako drugi uvijek više cijene i poštuju nečiji rad i trud pa je tako nedavno iz susjedne BIH stiglo krasno priznanje na adresu kutjevačkog gradonačelnika i standardnog trećeligaškog igrača gradskog kluba Josipa Budimira. Biti među kandidatima za najutjecajniju osobu godine doista je velika čast.

Naime jedan od najmlađih gradonačelnika u RH ušao je u drugi krug izbora za osobu godine Večernjeg lista u BIH pod nazivom Večernjakov pečat pa se od 1200 nominiranih u završni krug plasirao i Budimir našavši se među 150 najutjecajnijih osoba života Bosne i Hercegovine odakle kutjevački gradonačelnik vuče korijene i gdje se nalaze grobovi djedova i predaka.

Povod je to za razgovor s raritetnim slučajem kombinacije gradonačelnik – nogometaš u RH sigurno, a teško da i u svijetu ima ovakav slučaj. Ima doduše u Valpovu gdje gradonačelnik Matko Šutalo i dalje uspješno igra u Marjančacima no Josip ipak igra ozbiljniji rang – Treću HNL u zemlji Svjetskog viceprvaka. Budimir nije samo broj u evidenciji igrača već nerijetko svojim pogocima i asistencijama daje ogroman doprinos klubu koji je pod njegovim vodstvom i idejama dosegnuo prekrasne i dugo sanjane grane okončavši premijernu sezonu u Trećoj HNL na diobi četvrte pozicije s Đakovo Croatijom s kojom ima i bolji međusobni omjer. Prema riječima svoga sadašnjeg trenera Kutjeva Josip Budimir nikada nije bio kondicijski spremniji i u tolikoj mjeri spreman na terenu izgarati za kolektiv.

Kako usklađujete svoje poslovne i igračke obaveze?

Teško je uskladiti obaveze u oba posla gradonačelnik – nogometaš u Trećoj HNL, ali nastojim trenirati koliko mogu, brusim formu individualno svjestan svojih godina (32) pa nije isto meni i mladim igračima tako da moram raditi i više i bolje od njih da mogu pratiti ritam. Mislim da još mogu mada vjerujem da ću u narednom vremenskom periodu sve manje moći, ali dok god mogu pomoći ekipi trenirat ću i raditi , a kad osjetim da ne mogu i kada mi iskreni ljudi iz mojeg okruženja kažu da to nije više to nemam problema oko odustajanja.

Kutjevo je doživjelo veliki uzlet u proteklih nekoliko godina!

Plod je to dugogodišnjeg rada od 2014. kada sam došao na mjesto gradonačelnika i kada sam uvidio da je klub u teškoj situaciji što sigurno nije zaslužio s obzirom na svoju povijest i tradiciju. Odlučio sam sa suradnicima i zamjenikom vratiti klub tamo gdje mu je mjesto i nakon procesa koji je trajao 5,6 godina doživjeli smo kulminaciju plasmanom u Treću ligu što je bilo doista teško i uz puno muke. Put je bio trnovit, ali sada nam cvjetaju ruže i tu ćemo se pokušati zadržati dok god možemo.

Vidljivi su veliki pomaci na infrastrukturi!

Naravno jer je to preduvjet za postizanje dobrih rezultata. Renovirali smo potpuno klupske prostorije, napravili Fitness centar za klub, ali i sve građane Grada Kutjeva, svlačionice su respektabilne, planski smo doradili sve prostorije koje traži ured za licenciranje, a travnjak ionako nikada nije bio upitan jer je poznato da je u ratno doba Osijek igrao nekoliko prvenstvenih susreta kod nas tako da se možemo pohvaliti da se ovdje igrala i Prva HNL. Nastavljamo dalje s poboljšanjem infrastrukture za klub, ali napominjem i za sve moje sugrađane pa je u tijeku dovršavanje uređenja terena za male sportove (košarka, odbojka, vježbalište na otvorenom…), u planu je postavljanje terena s umjetnom travom i rasvjetom.

Kako ste provodili ove duge dane bez nogometa?

Dani u izolaciji su ipak bili bogati treningom jer smo uz sve dozvoljene mjere nas nekoliko starijih i iskusnijih igrača redovito trenirali vozeći bicikle, radeći individualno vježbe snage, trčeći po okolnim brdima ili na našu legendarnu Vilu. Od početka nismo prestajali – desetak, petnaestak kilometara dnevno su bili rutina jer bi bilo šteta baciti u vodu ovoliko truda unazad nekoliko godina tako da smatram da nismo puno izgubili i da ćemo se brzo vratiti na nivo potreban za igranje Treće HNL.

Imate li sportske uzore?

U sportu konkretno nemam uzora, ali najveći uzor mi je otac i obitelj. Obitelj je definitivno utjecala na kreiranje moje osobnosti, a gene i usmjerenje zahvaljujem naravno ocu Ivanu koji je bivši nogometaš i trener koji me držao na pravom putu svojim savjetima, motivacijom i individualnim treninzima. Njegova strogoća me tjerala naprijed jer nikada nije bio zadovoljan rezultatom pa me to sigurno izgradilo i u životnim situacijama – uvijek tražim više. Majka je bila velika pomoć u logistici i suprotnost je ocu pa me opet vukla mirnijem rješavanju problema i da nikada ne uzimam srcu sve tegobe tako da sam imao od roditelja različita usmjerenja u život što mi je svakako najviše pomoglo da se izgradim kao sportaš i kao osoba. Dražen Petrović ipak zaslužuje da ga se spomene jer bi se svi sportaši trebali ugledati na njegovu radnu etiku i ustrajnost.

Kakav je plan za budućnost kluba?

Plan je zadržati se u ovoj ligi koja je idealna za nas, naš klub i naše mjesto. Poradit ćemo zato puno više na planu infrastrukture koja je i sada zadovoljavajuća. Mi smo postavili temelje na koje ćemo raditi nadogradnju, a ako se u međuvremenu pojavi zainteresirani investitor, sportski zaljubljenik željan ulaganja u nogomet, bilo poduzetnik ili netko od naših cijenjenih vinara nećemo ni ja kao individua niti Grad kao institucija stvarati nikakvu prepreku u razvoju ovoga projekta nego ćemo uvijek biti suradnici i partneri sa željom da se u budućnosti realizira možda i viša razina ligaškog nogometa u Kutjevu. Ne treba srljati i pretjerivati no ako se pojavi netko tko želi investirati podržat ćemo ga i zajednički raditi za dobrobit sporta i nogometa kao i čitave zajednice.

Žali li za većom nogometnom karijerom?

Možda je nogometna karijera mogla biti puno uspješnija jer sam svojedobno dijelio svlačionicu s igračima koji su napravili velike inozemna transfere (Badelj, Kalinić…) no mene je život odveo u drugom smjeru i ni malo ne žalim zbog takvog razvoja situacije. Previše faktora utječe na nogometne karijere da bih ja mogao reći – trebao sam napraviti nešto drugačije za veliku karijeru. Ne žalim ni malo što nisam postao profesionalni nogometaš, ja i dalje igram nogomet i uživam u njemu, u svom Gradu, okružen dragim ljudima, obitelji i prijateljima što sigurno ne bih imao da sam se otisnuo u profesionalne vode u daleki svijet.

Na kraju što poručujete mladim sportašima?

Poruka mladim ljudima i sportašima je – bavite se sportom što više možete jer osim sportskih rezultata razvijaju se i neke druge stvari – poštovanje, natjecateljski duh, želja za napretkom, radne navike, sve to utječe na oblikovanje mladog karaktera i uspjeh u životu. Sport nosi samo dobre stvari i dobre vibracije, za mladog čovjeka je to obaveza i potreba, a ako i niste za velike stvari uvijek se možete baviti sportom rekreativno i za svoju dušu.

Čuli smo od jedinstvenog i iznimno uspješnog sportaša – gradonačelnika koji će puno toga dobroga ostaviti generacijama koje dolaze!

Koliko god se trudim konstantno nailazim na otpor i negativnosti pa moram istaći da ovo nije moj nogometni klub to je nešto u što se ulažu velike svote novaca za dobrobit svih nas. Ja sam prolazan, svi su prolazni, ali klub ostaje i ostaju svi uvjeti za one mališane koji kreću s nogometnim razvojem i karijerama i ja sam ponosan što sam im pomogao omogućiti bolje uvjete za rad i razvoj kakve ja i brojni igrači iz Kutjeva nismo imali kao djeca i mladi nogometaši – zaključio je gradonačelnik Grada Kutjeva željno iščekujući prozivku za narednu natjecateljsku sezonu.

Josip Budimir je doista pokazivao zavidan talent u mladosti, a jedan od razloga zašto nije dosegnuo zvjezdane razine je sigurno bila neobavezna igra u oba smjera što je često potvrđivao i Josipov otac, legendarni trener i igrač Kutjeva koji je često znao istaknuti – Da si se vraćao igrao bi u prvoj ligi! No Josip je sve demantirao u zadnjem županijskom derbiju u Požegi kada ga je trener uvodio pri rezultatu 0:1 za Kutjevo u situaciji s igračem manje uz upute: Odigraj samo obranu, zatvori stranu i ne prelazi centar!  Josip je to naravno odradio s lakoćom, podredio se kolektivu i dao veliki doprinos slavlju u utakmici koja ima veću težinu od ostalih prvenstvenih susreta. Pokazao je tako da je definitivno sazrio i kao igrač i kao osoba i da su klub i Grad u jako dobrim rukama i da se ne trebaju brinuti za budućnost.

Najbolji dokaz kvalitetnog rada kluba čiji je spiritus movens mladi gradonačelnik je posjeta i pune tribine na utakmicama. Kutjevo ima najveći prosjek gledatelja u Trećoj HNL istok na domaćim utakmicama. Vizionarske ideje čovjeka koji je sa samo 26 godina postao gradonačelnik prožete velikim entuzijazmom i ljubavlju prema svome Grad i klubu pomalo dobivaju jasne konture i priznanja, eto najprije iz susjedstva, ali najveće priznanje je ipak dobio od svojih bližnjih i sugrađana na prošlim izborima s osvojenih 77,85 posto glasova, što je bio treći najbolji rezultat proteklih izbora.

Unatoč funkciji i položaju Josip je i dalje Josip – za sve svoje suigrače, prijatelje, sugrađane uvijek pristupačan i jednostavan. Raritet u nespojivom odnosu sportaš – gradonačelnik, ali i raritet u nepromijenjenom karakteru, jer niti slava i moć ni blizu nisu udarili u glavu vrsnom nogometnom znalcu i dribleru.

Doista je šteta što nema više ovakvih ljudi u sportu i politici – svijet bi sigurno bio puno ljepše mjesto za život!

Foto Mirko Cenbauer, SS Večernji.ba, privatna arhiva, NK Kutjevo, Sportalo.hr

Izvor Sportalo.hr