Spoj tradicionalnog i modernog u malom OPG-u Anite Ašenbrener

Anita Ašenbrener vlasnica je malog OPG-a u Kutjevu koji se bavi prodajom mlijeka i proizvodnjom različitih vrsta sireva. Već petnaest godina bavi se ovim poslom, a trud i znanje koje ulaže prepoznaju i ljudi koji ponekad čekaju čak i dva tjedna kako bi dobili svoju narudžbu. S pandemijom nije imala nikakvih problema, čak naprotiv, veseli se spoznaji da su ljudi počeli više cijeniti domaće proizvođače.

Otkud ideja?

Vlasnica Anita prisjeća se kako joj je ideju dala šogorica iz Sinja: „Šogorica je donijela kalup za sir iz Sinja, ona se tamo već time bavila. Ona je nama i pokazala kako se to radi, ali bez ikakvih aditiva, samo sirče i sol“. Budući da se šogorica zaposlila na drugom radnom mjestu i nije se mogla nastaviti baviti proizvodnjom sira, gospođa Anita odlučila je preuzeti posao.

Ono što se ističe kao važno činjenica je da jako voli životinje. Stoga joj je, bez obzira na frizersku struku, bilo iznimno drago svoje radno vrijeme posvetiti životinjama. To se očitovalo i u prodaji s kojom niti u jednom trenutku nije imala problema.

Prvi sirevi koje je probala donijeli su vatrogasci iz Bakra i Vodica. Bili su to sirevi s različitim dodatcima, orijentirani na mediteranske začine: „Mislila sam da je to nemoguće ovdje prodati jer su najtraženiji bili slani sir i svježi sir s kajmakom za pite ili kolače“, kaže gospođa Anita za kutjevački.hr kroz smijeh jer se dogodilo neočekivano.

Važnost tradicionalnih običaja i usmene predaje u modernom razdoblju

Naša sugovornica priča kako ne želi zaboraviti tradicionalne načine pripreme sira i upotrebljavati nove tehnologije i sastojke: „Ja sir ne silim da bude tvrd odjednom, pustim ga da se cijedi prirodno. Ovaj svježi sir stavljam u staklene tegle na način koji su nekad koristile naše bake. Ne stavljam niti vrhnje niti gljivice koje ubrzaju proces. Stavim ga u teglu, kad prokisne skinem kajmak i stavljam u krpe da se cijedi preko noći.“ Tradicija se iščitava i iz pohvala susjedima, prijateljima i rodbini koji redovno pomažu oko većih radnih akcija.

Bez obzira što je vlasnica OPG-a naglasila kako je zadovoljna učinkom Facebook-a na prodaju, smatra da je ipak njezin najvažniji adut usmena predaja. Ljudi u manjim mjestima poznaju se međusobno i vrlo se brzo zna tko se čime bavi. Stoga gospođa Anita već dugi niz godina ima svoje stalne kupce mlijeka i sireva, ali ne krije zadovoljstvo sve češćim javljanjem novih. Ono što je još važnije činjenica je da se uvijek vrate.

Zanimljivo je kako je sačuvala i tradicionalni način „isporuke“ mlijeka. Svako jutro i svaku večer na malu klupicu pokraj kuće u kojoj pravi sir stavlja kantice mlijeka: „Svatko zna koja je čija kantica. Ja ih poslažem ujutro i nastavljam dalje raditi svoj posao“, kaže gospođa Ašenbrener za kutjevački.hr.

Problemi malih proizvođača

OPG Anita Ašenbrener u skoroj budućnosti ima brojne planove. Jedan od planova je i povećanje broja krava jer su upiti za mlijeko i sireve sve veći. No, s nabavom imaju velikih problema: „Teško je doći do krava. Država daje junice iz Austrije i Njemačke, ali u ovakvim akcijama prolaze samo veliki. Nas male su jednostavno stavili ispod crte. Mi moramo sami sebi tražiti tržište, sami sebe educirati. Tražim informacije po knjigama, na Internetu i idem na edukacije“, tvrdi i priča kako su dobili poticaj za mlade poljoprivrednike što joj ulijeva nadu da se nešto ipak pokreće.

Smatra kako bi bilo potrebno znatno povećanje proizvodnih kapaciteta budući da dobiva upite za suradnju s vinarima i ugostiteljima, a sukladno tome razmišljala bi i o aktiviranju na društvenim mrežama. Trenutno su kapaciteti nedovoljni za bilo kakvu veću promociju. Također, iz tog razloga uskraćena je i za odlaske na sajmove.

Moderni elementi spojeni s tradicijom

Tradicija je ono što prvo možemo povezati s ovim malim OPG-om, ali nešto ipak iskače kao moderno. Gospođa Anita odlučila je u svoje sireve ubaciti neobične dodatke: „Imam sireve s bučinim sjemenkama, tucanom ljutom paprikom, koprom, bosiljkom i suhom rajčicom, vlascem, obični slani ili po narudžbama. Radim i pola/pola ili ako netko želi četvrtine kako bi isprobao različite okuse.“

Budućnost je u maloj sirani i kušaonici

Obitelj Ašenbrener želi iskoristiti prednosti Kutjeva kao turističkog grada i samim time u planu je uređenje kušaonice u koju bi mogli primati posjetitelje. Želja im je dovršiti siranu i usavršiti svoju proizvodnju. Kao što je već rečeno, naglasak je stavljen na povećanje kapaciteta i broja krava. Gospođa Anita ostaje pri tradicionalnom načinu proizvodnje bez aditiva: „Ostajem pri domaćem. Neku recepturu mijenjati i ubacivati različite aditive, to stvarno ne želim. Stoku hranimo našim domaćim kukuruzima, bez koncentrata“.

Ističe kako ni u kome ne vidi konkurenciju i raduje ju činjenica da ljudi od svojih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava uspijevaju zaraditi: „Ja imam svoje kupce, oni svoje“, kaže gospođa Anita i tvrdi da suradnjom mogu i napredovati.

Najveće zahvale upućuje veterinarima na koje se, kaže, može osloniti u bilo koje doba dana ili noći.

Nadamo se da će njihove životinje Geri, Malenka, Gabi, mama Gita i mala junica Sofija, kako su ih nazvala djeca gospođe Anite, uskoro dobiti novo društvo u štali, a vlasnici želimo još puno uspjeha u njezinom radu!

Kontakt podatci: https://www.kutjevo.hr/gospodarstvo/obiteljska-poljoprivredna-gospodarstva-opg/opg-anita-asenbrener/