Završetak projekta „Zaželi – za bolje sutra“: ostaju bliske veze, zadovoljstvo i želja za nastavkom provedbe istoga

Uspješno proveden projekt Zaželi – za bolje sutra završava zaključno s rujnom. Upravo zbog toga odlučili smo posjetiti nekoliko korisnica i njihovih gerontodomaćica kako bismo čuli mišljenje o uspješnosti provedenog projekta.

Osnovne informacije o projektu

Cilj projekta je osnažiti i unaprijediti radni potencijal žena kojima je teže pronaći posao, pripadnica ranjivih skupina, zapošljavanjem u lokalnoj zajednici. Svrha toga je smanjenje posljedica njihove nezaposlenosti i rizika od siromaštva, a isto tako i povećanje kvalitete života njihovih obitelji. Također, velik naglasak stavlja se i na korisnike, ljude starije od 65 godina kojima je potrebna pomoć.

Planirano trajanje projekta je 18 mjeseci, a uključeno je 20 zaposlenih žena i preko 150 korisnika. Također, osigurana su i sredstva za nabavu higijenskih potrepština za krajnje korisnike te je tijekom projekta podijeljeno više od 1500 paketa higijenskih potrepština.

Korisnici i gerontodomaćice stvorili su posebne veze tijekom provedbe projekta

Prva postaja bio je Poreč gdje su nas srdačno dočekale baka Dragica Gvojić i njezina gerontodomaćica Lidija Zorić. Baka Dragica uskoro puni 85 godina i priča nam kako je prvo bila vrlo skeptična po pitanju projekta: „Sve je krenulo kad su dvoje mladih iz Kutjeva popisivali po kućama ljude kojima bi bila potrebna ovakva vrsta pomoći i ja prvo nisam bila za to. Svašta se događa i osjećala sam se nesigurno. Nemam se s kime niti posavjetovati u selu. Na kraju sam ipak pristala i usrećila se. Meni je s gospođom Lidijom sve bilo lijepo. Kao da ju je dragi Bog meni poslao. Najviše se veselim priči, ne treba mi ništa raditi, samo da mi ovako lijepo priča“, priča i izražava zabrinutost zbog skorog završetka projekta.

Nada se da će se nastaviti jer, tvrdi, od velike je pomoći svim starijim ljudima, osobito onima koji žive u manjim mjestima u kojima trgovina, banke, pošta, ljekarna i ostale ustanove nisu dostupne. Također, brine se i zbog narednog zimskog razdoblja, lošeg vremena i otežane kretnje: „Ako padne snijeg ili ako ima leda, nisam sigurna na nogama i bit će mi problem s drvima, trgovinom i ostalim potrebama. Inače bi mi Lidija došla, unijela malo više drva da imam za nekoliko dana i bila sam mirna. Donijela bi mi lijekove, platila račune, kupila što mi je potrebno iz trgovine. U selu je puno starijih ljudi koji su nemoćni kao i ja, nemam se baš na koga osloniti. Nemamo ni prijevoz, autobusne linije su rijetke i teško ih je uskladiti. Ako bih i htjela otići platiti režije sama, kupiti što mi je potrebno, ne mogu“, priča baka Dragica.

Gospođa Lidija osvrnula se na svoju ljubav prema ovom poslu i iskazala je zahvalnost što je imala priliku sudjelovati u projektu: „Dobila sam super korisnike, slažemo se i razumijem ih jer volim raditi sa starijima, mislim da imam dosta strpljenja. Nadam se da će se projekt nastaviti i da ću moći završiti edukaciju za njegovateljicu jer se želim baviti ovakvim poslom“, komentira  i priča nam čime se sve bavi kad obilazi svoje korisnike. Najveći problem korisnici imaju s pribavljanjem lijekova, kao i potrepština iz trgovine.

Gerontodomaćica Lidija priča svoje iskustvo s bakom Dragicom: „Kad sam krenula raditi, dobila sam popis kod kojih ću korisnika ići. Došla sam kod bake Dragice i odmah smo kliknule. Baka je vitalna, odradi puno posla, kako vani, tako i unutra. Ipak, neke stvari su joj preteške i tu uskačem ja. Također, vodim brigu i o lijekovima koje donosim iz Kutjeva, kao i o potrepštinama iz trgovine da ne mora sve kupovati u pokretnoj trgovini. Na primjer, ušijem joj dugme jer nema toliko osjeta u prstima, peglam odjeću s vremena na vrijeme i slično.“

Teško je zadobiti povjerenje starijih, ali kad se ostvari, posao predstavlja zadovoljstvo

U Gradištu smo razgovarali s bakom Nadom Petrović i njezinom gerontodomaćicom Ivanom Radić. Baka Nada uskoro puni 84 godine, a uz gospođu Ivanu, oslanja se i na svoju kćerku: „Nisam baš pokretna i ne mogu puno sama napraviti. Volim održavati vrt – bavim se sa zlaticama i smrdljivim martinima, s travom i to mi je zanimacija. Ipak, moram odmarati i ležati jer mi neke dane ne bude dobro i lakše je kad mirujem. U selu je dobro živjeti jer vas ljudi poznaju i uvijek doživim lijepe stvari od njih. Neki dan su mi susjedi ostavili u dvorištu kupusa i nisu mi htjeli ništa uzeti za to. Prezadovoljna sam ovim projektom, Ivana i ja malo popričamo, pomogne mi napraviti što treba i na kraju je lijepo kad ti netko dođe na vrata. Dom je skup, a nikome ne želim biti na teret tako da sam kod kuće sama, dok budem mogla tako će biti.“

Gospođa Ivana izrazila je zadovoljstvo prilikom za rad u projektu jer, kaže, situacija s ponudom poslova na ovom području nije dobra. Budući da živi u Gradištu, poznaje svoje korisnike od prije, a kaže da je ta činjenica imala svoje prednosti i mane: „U mjestu ima još nekoliko ljudi kojima bi dobro došao ovakav oblik pomoći i nadam se da će se projekt nastaviti te da će ga svi podržati. Dosta ljudi još ne razumije o čemu se tu radi, ali vjerujem da se prenijela poruka među ljudima da je projekt proveden za dobrobit starijih ljudi, kao i za nas nezaposlene žene. Ono što sam shvatila tijekom rada u ovom projektu je da je starijima potrebna sigurnost – teško se opuste i povjere, ali kad zadobijete njihovo povjerenje onda je sve puno lakše.“

Društvo i razgovor najtraženije su usluge korisnika

U Kutjevu smo obišli dvije lokacije, a na prvoj su nas veselo dočekale baka Slavica Tušek i gerontodomaćica Branka Maravić. Baka Slavica ima 66 godina te priča kako nije dobrog zdravlja pa joj je sukladno tome i potrebna pomoć jer ne može ništa puno raditi: „Kćerka mi je tu pa mi pomogne što je potrebno, a i Branka je tu s projektom Zaželi. Ona mi je od velikog značaja jer ne se ne mogu brzo kretati, do trgovine mi treba previše vremena pa mi je lakše da mi ona donese što trebam. Jako mi je draga, hvata se metle i brisanja poda, a ja joj lijepo skuham kavu pa ju zovem da prvo popijemo i popričamo, a onda napravimo što treba. Ma ja bih najradije da ona dođe i da mi samo pričamo. Već i nedjeljom pristavim kavu i stavim dvije šalice na stol pa čekam pred vratima i onda se sjetim da ne dolazi nedjeljom. Dobro mi dođu i mjesečni paketi iz projekta – sve je dobro što se ne mora kupiti“, priča baka Slavica kroz smijeh.

Gospođa Branka za baku Slavicu i svoje korisnike ima samo riječi hvale. Baki Slavici dolazi svakodnevno jer je sama: „Kad negdje ode treba joj dugo dok došeta natrag pa ju svi zovu Brza. Pospremim joj po kući, donesem što joj treba iz trgovine i ljekarne“, komentira i osvrće se na rad u projektu Zaželi – za bolje sutra. Priča o tome kako se naviknula na sve svoje korisnike te da će joj faliti svakodnevne priče s njima: „Stvarno se nadam nastavku projekta jer je koristan i nama zbog posla, ali i ovim starim ljudima kojima je naša pomoć zbilja potrebna. Suosjećam s njima, možda nekad i previše. Potrebno je puno strpljenja jer, primjerice, često slušate neke priče više puta. Prijavit ću se za posao opet ukoliko se ponudi prilika.“

Izražena želja za nastavkom provedbe projekta

Na kraju, obišli smo i baku Jelu Križanović i gerontodomaćicu Katarinu Bertosi u Kutjevu. Vitalnu baku Jelu, koja puni 75 godina, gospođa Katarina najviše uveseli svojim razgovorom: „Još sam pokretna, volim biti u društvu i mogu dosta stvari odraditi sama. Najvažnije mi je u projektu Zaželi to što imam društvo za razgovor, ali moram reći i da napravimo dosta posla. Prvo sam odbila ponudu za pomoć u kući, ali susjed me nagovorio pa sam pristala i sad mi je drago. Opet ću se prijaviti, samo ga nastavite provoditi.“

Gospođa Katarina, kao i većina drugih žena u projektu, zadovoljna je poslom i očekuje nastavak projekta: „Svi su korisnici različiti, netko želi nešto i trudimo se svima ugoditi. Ne vozim pa većinu stvari dovezem biciklom ili pješke, ali nemam s tim problem. Nadam se da ćemo nastaviti s ovim u korist sviju.“

Projekt je sufinanciran sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda u okviru Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020. Iznos bespovratnih sredstava od 1.845.600,00 kuna dodijeljen je temeljem ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava, kodni broj: UP.02.1.1.13.0176.

Partneri na projektu su Centar za socijalnu skrb Požega i Hrvatski zavod za zapošljavanje Područni ured Požega.