Lan su u Kutjevu proizvodili seljaci. Da je to tako svjedoči i fotografija (naslovna fotografija) koju je u obiteljskom arhivu sačuvala gospođa Ankica Vujnović, rođena Lukanović. Na fotografiji je kao dvogodišnja djevojčica pored svoje majke. Ankica je rođena, radila je i živi u Kutjevu. Fotografija je snimljena 28. rujna 1939. godine pred kućom obitelji Lukanović.
Na fotografiji kutjevačke snaše obrađuju lan. Majke su učile žensku djecu raditi “ženske poslove”. Tako je svaka žena, dok je još bila djevojka, učila šiti, presti, tkati, vesti, šlingati, heklati i raditi ostale ručne radove. Posebno su se odlikovale u tkanju. Ne samo da su tkale obično platno od lana, nego i lijepe šarenice i ćilime. Tkale su i sukno od ispredene vune. Otkano sukno nosile su u valjaru, a poslije su ga kod kuće obojile bojom od jasenove kore od koje sukno dobiva crnu boju. Takva vunena sukna služila su za “gunjce”, zimske pokrivače, kao i za zimsku mušku odjeću.
Prema pronađenim podacima, posljednji proizvođač lana u našem kraju bila je čaglinska zadruga koja je u integracijskim procesima putem drugih zadruga ovog područja ušla u PPK Kutjevo. To je bilo 1961. godine kada je zadruga, između ostalih poljoprivrednih kultura, zasijala i 30 k. j. lana.
Izvor: Bošković, A. (2012.) Kutjevo nekad i danas – život uz običaje.
Više priča
Jeste li znali da su početkom prošloga vijeka ljudi dolazili u Kutjevo na liječenje i oporavak?
Zima u Kutjevu 1929. godine bila je neobično jaka, živa je pala na -24°C
Devedesetih je u Kutjevu postojalo Pjevačko društvo “Lipa”