Zanimljivosti o Uskrsu

‘A on im reče: “Ne bojte se! Tražite Isusa Nazarećanina, Razapetoga, uskrsnuo je, nije ovdje. Evo, ovdje je mjesto, kamo su ga bili položili.’

Marko 16,6

Nakon četrdeset dana korizme, molitve i posta, u nedjelju slavimo Uskrs kao značenje na Kristovo uskrsnuće. Sam blagdan datira još od sredine drugog stoljeća a obilježavamo ga jednom godišnje, ali ne i uvijek na isti datum. Uskrs pada na prvu nedjelju nakon prvog proljetnog punog mjeseca (uštapa). Prvi proljetni uštap može biti između 22. ožujka i 25. travnja što navodi da blagdan Uskrsa može biti jedino u tom periodu.

Zvuči komplicirano? Možda danas, ali nekada se to podrazumijevalo i vjernici su sa entuzijazmom prilazili tom kalkuliranju svake godine. Tako Uskrs nije strogo vezan za datum, ali je važno da se uvijek obilježi u nedjelju. Na prvom ekumenskom koncilu u Niceji 325. godine mnogo je toga započeto i razni dogovori začeti, ali su barem razriješene nesuglasice oko datiranja toga blagdana. Uskrs se time slavi u nedjelju nakon prvog punog mjeseca.

Zbog razlike u upotrebi gregorijanskog i julijanskog kalendara zapadne i istočne crkve imaju različite datume proslave Uskrsa koji se nekad i poklope. Dio liturgijske godine u kojem se kršćani pripremaju za blagdan Uskrsa – korizma, traje 40 dana, a počinje na Pepelnicu. Vjernike se tijekom tih dana podsjeća na duhovne vrijednosti koje donosi pokora, molitva, post i činjenje dobrih djela. Korizma se tako završava na četvrtak, koji nije bilo kakav četvrtak već ga se naziva Veliki četvrtak (što srijedu ne čini malom da odmah raščistimo s time. Bitno da taj veliki četvrtak sa ostalim velikima: Velikim petakom i Velikom subotom čini vazmeno trodnevlje. S obzirom da smo dio EU, valja znati da u većini zemalja diljem Europe crkvena zvona šute baš za Veliki četvrtak i u toj šutnji podsjećaju nas na Isusovu muku i smrt da bi onda naglo, ponovno počela zvoniti na subotu (i to Veliku – naravno) kao veseli glasnici Isusova uskrsa.

Nakon što je Krist bio razapet, Josip iz Arimateje položio je tijelo u grobnicu, a na grobnicu je položen veliki kamen. Trećeg dana, u nedjelju, Marija Magdalena, Saloma i Marija Jakovljeva u zoru su došle vidjeti grob, no anđeo im je rekao da razapeti Isus više nije tu i da je uskrsnuo, baš onako kako je i rekao.

Tradicijom, na Veliki petak prisjećamo se raspeća i Kristove smrti, dok se na Uskrs slavi njegovo uskrsnuće. Ako je svojom smrću Isus otkupio grijehe ljudi, onda je svojim uskrsnućem raskinuo lance smrti – Pobjeda vječnog života, i uopće života nad smrću ključna je za ovaj blagdan i treba je imati na umu i na srcu ponekad, a pogotovu u vrijeme uskrsa.

Što jesti u doba blagdana i kako?

Šunka s domaćim kruhom uz različite slastice je tradicionalno mjerilo, ne samo u našem kraju. Hrana se prije blagovanja nosi u crkvu na blagoslov. Uskrsna jela smatraju se: pinca, sirnica, pogače ukrašene pisanicama, peciva, kuhana šunka i šunka pečena u kruhu s mladim lukom, hrenom i rotkvicama, zatim kuhana kokoš (s domaćim rezancima, kuglof, rožata i sl.)

Tako stižemo i do Uskrsnog ponedjeljka okruženi ljiljanom, bojanim kuhanim jajima, nekad palminim grančicama ili maslinom i svijećama. Ljiljan je tu da nas prisjeti na uskrsnuće. Ljiljanov cvijet je simbol čistoće Blažene Djevice Marije. Osim ljiljana također: narcisi i tulipani – sve su to simboli Uskrsa. I janje je tu jer je Isus predstavljen kao dobar pastir koji pazi na svoje ovce. Zec je simbol plodnosti i novog života, a bio je i omiljena životinja božice proljeća Eastre. Taj simbol je svakako prije kršćanski, a kroz povijest je ponovno zaživio u kršćanstvu. Simboli Uskrsa su naravno i uskrsne pisanice. Obvezni dio – šarena jaja – krase naše blagdanske stolove simbolizirajući proljeće i novi život. I svijeća je tu, ona koja rasvjetljava tamu na Putu duha, grančice palme i masline, kruh i vino, a sve u svrhu oživljenja sjećanja na Isusovu žrtvu.