Vlč. Želimir Žuljević odgovara…

Većina ljudi složit će se u mišljenju da je zdravlje najveće vremenito dobro, dok se bolest i patnja oduvijek smatraju najvećim nesrećama koja pogađaju čovjeka i stavljaju ga na kušnju. U bolesti čovjek doživljava nemoć, ograničenost i prolaznost, a često nazire i smrt.

Isus Krist bio je duboko svjestan činjenice da je bolest jedno od najvećih zala koje pogađa ljudsko biće, zbog čega je vrlo rado ozdravljao bolesnike. No, tu se nije radilo samo o tjelesnom ozdravljenju. Čudo koje se čovjeku događa u susretu s Isusom daleko nadilazi čudo tjelesnoga ozdravljenja: to je promjena u srcu izliječene osobe i, nerijetko, u srcima ljudi iz njegove okoline. I to je ono po čemu je Isusov pristup bolesnicima specifičan: on liječi i duh i tijelo, i to čini liječeći naš narušeni odnos prema Bogu, bližnjima i nama samima.

U bolesti, kao i u svim drugim životnim situacijama, Bog čovjeku daje potpunu slobodu izbora: možemo se opredijeliti za njega i tražiti pomoć, ili se možemo ponašati kao da Boga nema, ili se čak opredijeliti protiv njega i tražiti pomoć na drugoj strani. Bolest nas može dovesti do tjeskobe, do zatvaranja u sebe, pa čak i do očaja i pobune protiv Boga. Možemo postati ogorčeni, malodušni, bezvoljni, možemo se ljutiti i pitati zašto se to baš nama moralo dogoditi. Ako dođu takve negativne misli, ne treba ih potiskivati. Ne treba stiskati zube i čekati da bolest prođe, pa da se može nastaviti “normalan život”. Treba se suočite s gorčinom, strahom, očajem, ali ne ostati na tome, nego priznati sebi (i Bogu) da se bojimo, da nam je teško, čak i da smo bijesni. A zatim pustiti te osjećaje od sebe, predati ih Bogu. Ili, još bolje, dopustiti Bogu da ih uzme od nas i daruje nam snagu i mir.

Dopustimo Bogu da nam se približi u bolesti. Ako ga još ne poznajemo dovoljno dobro, iskoristimo tu priliku za susret s njim, produbimo svoju vjeru u znaku križa i patnje. Bilo da nas je bolest zatekla daleko od Boga ili u hodu s njime, uvijek možemo patnju i trpljenje okrenuti u svoju duhovnu korist. Budemo li bolest promatrali kao priliku za duhovni rast, njezini teški trenuci koje proživljavamo dobit će smisao. Mnogi ljudi, suočeni s teškom bolešću i imajući odjednom vremena za razmišljanje o svome životu, dolaze do spoznaje da su prije nego što su se razboljeli bili duboko nesretni, nezadovoljni svojim životom. Oni se više ne žele vratiti u takav život. Bog nas upravo kroz to nezadovoljstvo poziva da se okrenemo njemu, kako bi nas ispunio i usrećio na način na koji samo on to može. Stoga nam valja prihvatiti bolest i truditi se da nam bude put spasenja i susreta s Bogom!

Piše: vlč. Želimir Žuljević

Svoja pitanja župniku možete uputiti na e-mail: derebusfidei@gmail.com, a on će na svako od njih odgovoriti bez navođenja vašeg imena i prezimena.