Umirovljenica Kata Poljak: “Starijim ljudima bilo bi lakše kada bi se nečime bavili, najteže je ne raditi ništa”

Kata Poljak (67) umirovljenica je iz Kutjeva i aktivna članica udruge Matice umirovljenika Grada Kutjeva, a ujedno i tajnica iste. Većini poznata kao kutjevačka frizerka koja je imala svoj salon 18 godina. Za vrijeme rata zatvorila je salon, a tijekom svih tih godina kroz njezin je salon prošlo mnogo ljudi pa ni ne čudi da gospođa Kata i dan danas voli biti okružena ljudima. Dokaz tome je i njezin današnji angažman, ponekad poznanicima napravi frizuru i ošiša ih. No, s tugom u očima prisjeća se svih svojih mušterija koje je nekad uveseljavala novim frizurama. Kako kaže bila je u puno teških životnih faza, no to ju nije obeshrabrilo i nikada nije imala vremena za samosažaljevanje. Danas je ponosna majka i baka, uz sve hobije i aktivnost u udruzi, brine o kućanstvu i skrbi o bolesnoj tetki.

Gospođa Kata bavi se izradom raznih rukotvorina decoupage tehnikom, no osim decoupagea ova  umirovljenica uživa i u izradi zlatoveza, heklanju te slikanju. Kada je krenula Vaša strast za umjetnošću?

Od malena imam strast za umjetnošću, još iz osnovne škole, u početku je to bilo slikanje, a danas je to decoupage tehnika. Dok su mi djeca bila malena i dok sam bila u radnom odnosu nisam imala vremena za bavljenje ovime što sada radim. Međutim, kada sam otišla u mirovinu dobila sam vrijeme za sebe i ono što volim. Obožavam slikanje, no materijal je skup. Trebala bih imati veliki prostor, atelje. Tehnika decoupage ne zahtijeva toliko koliko slikanje. Kada radim potpuno se isključim od svakodnevice, ne treba mi ni televizor ni radio, to me jako veseli i ispunjava – priča gospođa Kata.

Gospođa Kata ukrašava boce decoupage tehnikom te svaka boca na kraju simbolizira određeni predmet. Kako ste saznali za tehniku decoupage? Kako ste ju naučili?

Korisnica sam Facebooka, jako puno ljudi dijeli iste interese, a na društvenim mrežama sam pronašla razne grupe vezne za decoupage tehniku. Ljudi dijele svoje radove, iskustva, savjete. Prvo sam krenula s nekim sitnim radovima primjerice izrada čašica za svijećnjake. Moram priznati da sam najviše stvari naučila putem interneta, smatram da imam „žicu“ za umjetnost, a puno puta i improviziram kako bih nešto napravila. Nakon puno napravljenih stvari došla sam na ideju da krenem ukrašavati boce. Isprobavala sam razne boje, koristila razne materijale (najlonke, šminka, mreže, folija, ljuskice od jaja, kovanice, kukuruzni škrob), isprobavala tehniku i evo mogu reći da mi je danas „profesionalnost“ izrada ukrasa od boca – ističe sugovornica Kata te nadodaje da na svakoj boci ima barem deset slojeva, prvo bocu oboji u temeljnu boju, odnosno miješam beton boju i drvofiks. Zatim, kreće s nekoliko slojeva boje i laka. Nakon toga najčešće koristi šminku za sjaj, a zatim opet lak.

Moje rukotvorine se nalaze svagdje – od Novog Zelanda i Australije do Kanade. Ljudi ih najčešće traže za poklone, svaka boca je personalizirana – dodaje gospođa Kata. Ukrašene boce ove Kutjevčanke mogu se naći na njenoj kućnoj adresi te na štandovima udruge za vrijeme manifestacija.

Kreativnost izražava i u izradi maski za maskenbal.

Godinama sam išla u maškare, od mladih dana. U Kutjevu su nekada bili maskenbali. Deset godina za redom osvajala sam prvu nagradu. Najviše mi je žao što u to vrijeme nije bilo toliko fotoaparata pa gotovo ništa od toga nije zabilježeno, nemam uopće slika. Svaku masku sam si pripremila sama, neke sam znala i po tri mjeseca raditi i nikad me nitko nije mogao prepoznati. Tada sam još radila u salonu i čim nije bilo klijenata odmah bi se posvetila izradi maske. Kada prođe Nova godina ja sam već počela pripremati sve za maškare. Uvijek su me prijatelji i poznanici ispitivali što ću biti, a djeca su me svake godine ispitivala kada ću se uozbiljiti, a uvijek bih govorila poslije maškara. Zadnjih godina nema maskenbala, ali ja i dalje radim maske, to jednostavno jače od mene. Čim se počnu približavati maškare, meni to ne izlazi iz glave dok ne smislim što ću biti. Znala sam noću ne spavati jer nisam smislila masku. Spremim se i idem kod svojih poznanika, obiđem ih, pokažem masku i ja se vratim kući sretna i ispunjena. Eto, takav vam je moj život – radosno će gospođa Kata.

Što biste poručili svima koji su u mirovini, a nemaju ispunjeno vrijeme kao Vi?

Čudim se ljudima kojima je dosadno jer meni nikad nije dosadno. Čak nemam dovoljno vremena za sve što bih htjela. No, želja mi je da se više vodi računa o starima, da se još više ljudi učlani u udrugu i da se još više aktiviramo. Imam puno zdravstvenih problema, ali uopće o tome ne razmišljam, popijem tabletu ako me nešto boli i idem dalje. Kada bih sjedila i ništa ne radila, ne bi bilo dobro za mene. Samo bih razmišljala o bolestima i onome što mi je, a tada starost postane teška. Starijim ljudima bilo bi lakše kada bi se nečime bavili, najteže je ne raditi ništa” – zaključuje Kata.

Gospođa Kata ukrasila je i bocu posvećenu “Kutjevačkom listu”. 🙂