Tko upravlja mojim životom?

Što je lokus kontrole?

Lokus kontrole je u psihologiji pojam kojim opisujemo vjerovanje u to koliko je ono što nam se događa u životu unutar ili izvan naše kontrole, odnosno kao način na koji pojedinac percipira kontrolu nad svojom okolinom. Drugim riječima, lokus kontrole označava jesmo li sami odgovorni ili su drugi zaslužni za ono što nam se događa u životu.

Uzmimo kao primjer dvije osobe koje su nedavno dobile otkaz i u potrazi su za novim poslom. Tijekom ovog prijelaznog razdoblja prijavili su se na nekoliko oglasa za posao. Prva osoba vjeruje da njen uspjeh ovisi o količini sreće, sudbini ili raspoloženju osoba koje traže nove zaposlenike. S druge strane, druga osoba vjeruje da njegov uspjeh ovisi o trudu koji je uložio u pisanje životopisa, koliko se potrudio na testiranju te njegovoj pristupačnosti i ljubaznosti na intervjuu.

Kada više naginjemo vjerovanju da je kontrola u našim rukama, poput druge osobe iz gornjeg primjera, tada se vrlo vjerojatno radi o unutarnjem lokusu kontrole, dok je kod prve osobe prisutan vanjski lokus kontrole, koji je obilježen vjerovanjem da je kontrola izvan nas samih, bilo da se radi o djelovanju drugih, nekim vanjskim silama ili nečemu drugome. Dakle, osobe s različitim lokusom kontrole razlikuju se u uvjerenju o tome koliko vlastitim postupcima mogu utjecati na svoje životne ishode. Tako bi prva osoba u slučaju nedobivanja posla rekla kako su za to zaslužna loša sreća ili korumpirani zaposlenici dok bi druga osoba razloge nedobivanja posla potražila u nedostacima vlastitog životopisa ili pogrešne komunikacije na intervjuu.

Je li dobar unutarnji ili vanjski lokus kontrole?

Izvor: poliklinika-djeca.hr

Generalno gledajući, unutarnji lokus kontrole se povezuje s većom motivacijom za uključivanje u aktivnosti i izazove te osjećajem zadovoljstva kada se postigne uspjeh, dok vanjski lokus kontrole može biti povezan s tjeskobom i depresivnošću, budući da osoba doživljava kao da nema kontrolu nad situacijama u kojima se nalazi. Međutim, važno je naglasiti da obje vrste lokusa kontrole imaju svoje prednosti i nedostatke. Na primjer, vanjski lokus kontrole može imati zaštitnu ulogu, pogotovo u situacijama koje mogu narušiti naše samopoštovanje:

Primjeri:

Učenik je na testu iz matematike dobio nedovoljnu ocjenu iako se puno pripremao, pa u toj situaciji umjesto da pomisli “Baš sam glup, uopće mi ne ide matematika”, možda može pomisliti da je loša ocjena rezultat toga da je test bio pretežak ili da mu je buka smetala dok je rješavao zadatke. Ovim će razmišljanjem vjerojatno očuvati svoju sliku o sebi te će se održati motivacija za ispravljanjem ocjene. Kada bi se vodio mišlju da mu ne ide matematika, vjerojatno bi se prestao truditi.

Tenisač izgubi važan teniski meč na turniru. Ako ima unutarnji lokus kontrole, može pomisliti da je izgubio zbog vlastitih pogrešaka i pregledati snimku kako bi znao što bi mogao poboljšati idući put. Ako ima vanjski lokus kontrole, može okrivljavati suca ili loše vremenske uvjete.

Student iz usmenog odgovaranja dobije ocjenu izvrstan, a bez da se puno pripremao za taj ispit. Ako je unutarnjeg lokusa kontrole, može pomisliti kako je to zbog njegove iznimne inteligencije dok bi student vanjskog lokusa kontrole moguće pomislio kako je imao sreće ili mu je profesor bio naklonjen.

Izvor: researchgate.net

Naučena bespomoćnost i depresija

U nekim slučajevima, može se dogoditi da se pojedinci naviknu na to da u pojedinim situacijama ne mogu preuzeti kontrolu (izražen vanjski lokus kontrole). To se može dogoditi kada su se više puta našli u naizgled bezizlaznoj situaciji te su s vremenom izgubili motivaciju za pronalaženjem rješenja, iako se ono možda u međuvremenu i pojavilo. Tada govorimo o naučenoj bespomoćnosti, pojavi koju je imenovao Martin Seligman, psiholog i utemeljitelj pozitivne psihologije. Nju karakterizira stanje u kojem osoba pasivno i nesvjesno prihvaća neugodnu situaciju, kao jedan od načina nošenja s njom.

Naučena bespomoćnost može se primijetiti kod žrtava obiteljskog ili školskog nasilja, odnosno kada žrtva iznova bude u zlostavljačkoj situaciji iz koje ne može pobjeći te naposljetku prestane tražiti izlaz, uvjerena da se on neće pojaviti, te ostane u tom okružju. Prema Seligmanu, naučena bespomoćnost ima glavnu ulogu u objašnjavanju nastanka i tijeka depresije – prema toj teoriji, depresija može nastati kada osoba vjeruje da su njene želje nedostižne, a loš ishod vjerojatan te ne očekuje da će bilo što što učini promijeniti ono što će se na kraju dogoditi. Ipak, kod naučene bespomoćnosti bitno je naglasiti kako je uz pravu te stručnu podršku moguće raditi na njoj, posebice putem kognitivno-bihevioralne terapije (KBT-a).

Izvor: continuousmile.com

Na kraju, kod većine ljudi lokus kontrole nije strogo vanjski ili strogo unutarnji – ponekad ishode situacija pripisujemo sebi, a ponekad vanjskim čimbenicima te je rijetkost da netko ima isključivo unutarnji ili vanjski lokus kontrole, iako generalno gledajući osobe mogu naginjati u jednu ili drugu stranu. Međutim, važno je zapamtiti da jedan lokus kontrole nije nužno “bolji” od drugog, već oni samo opisuju kako tumačimo situaciju koju proživljavamo. Naš se lokus kontrole mijenja kroz život, kao i od situacije do situacije, no važno je osvijestiti kako tumačimo ono što nas je dovelo u trenutnu situaciju kako bismo svoj pogled na život mogli uskladiti sa stvarnošću.