Spomen ploča lakim jahačima nalazi se nedaleko od bivše pastuharne Kutjevo

Pavao Sestrić došao je sa svojih 14 godina (1941.) u Kutjevo i ovdje je završio školu lakih jahača. Radio je u kutjevačkoj pastuharni te je prilikom oslobađanja Kutjeva ranjen u ruku. Zbog komplikacija koje su se dogodile, amputirana mu je ruka i morao se oprostiti sa svojom velikom ljubavi – jahanjem.  Nastavio je raditi u uredu, a ono što pamti svakodnevni su i zajednički odlasci u malu kapelicu svetog Jurja nedaleko od pastuharne. Kapelica je za njega imala veliku važnost i stoga je odlučio postaviti jednu spomen ploču upravo na njoj u znak zahvale svim građanima Kutjeva i školi lakih jahača. Otkrivanju spomen ploče nazočilo je nekoliko polaznika jahačke škole, Andrija Bošković, autor knjige o pastuharni, Natalija Mataić, predsjednica uprave Kutjeva d. d. i bivši kutjevački gradonačelnik, Ivica Nikolić.

Nešto o pastuharni

Pastuharna u Kutjevu osnovana je 1873., tada vojna, a od 1924. dobiva civilni karakter. Pastuharna je uzgajala konje lipicance za vojne i sportske potrebe. U jednom trenutku, prema nekim podatcima, nalazila su se 524 pastuha vrlo dobre kvalitete. Najistaknutiji događaj bio je turnir jahanja i vožnje u Aachenu iz 1938. gdje su osvojili tri prve nagrade. Školu lakih jahača pohađali su uglavnom mladi iz kutjevačkog kraja koji bi nakon školovanja ostali pri pastuharni ili odlazili u neke slične konjogojske ustanove. Neki bi se odlučili na privatno bavljenje konjogojstvom.

Prilikom napada partizana na Kutjevo 1943., glavna staja pastuharne i upravna zgrada zapaljene su zbog čega je rad usporen. Ono što se posljedično dogodilo prestanak je rada pastuharne 1960. zbog čega su konji preseljeni u Đakovo.