22. studenoga 2024.

Kutjevački.hr

INFORMATIVNI PORTAL GRADA KUTJEVA

Riznica sjećanja Andrija Bošković: Pjevačko društvo “Neven”

Glazba je uz vino i konje definitivno duboko utkana u pore prošlosti i sadašnjosti Grada Kutjeva pa smo ponukani prekrasnim radom i trudom našim mladih sugrađana malo zagrebali u prošlost i potražili prve organizirane pojave višeglasnog pjevanja, a tko se toga najbolje sjeća doli naš Andrija Bošković.

Hrvatsko pjevačko društvo “Neven” Kutjevo

Hrvatsko pjevačko društvo Neven Kutjevo osnovano je 1919. godine, godinu dana nakon ujedinjenja SHS Kraljevine Jugoslavije. Predsjednik društva je bio Stjepan Pliverić, a tajnik Petar Nanić. Zborovođa je bila učiteljica Milka Ille udana Romić. Učiteljica Milka je vodila i pjevanje u crkvi i svirala na orguljama. Ostali člnaovi društva su bili : Ivo Pattera, Justina Ketović, Mijo Kristić, Josip Beganić, Ana Beganić, Rica Volarević, Marija Mikić, Ivan Zlatić i Potočnik. Rad društva pomagao je ravnajući učitelj škole Gavro Vojvodić, obitelj Turković i mjesni župnik. Kasnije je orgulje svirao Franjo Muzler te učiteljica Resman. Pjevački zbor je vodila Antonija Pol – Tona, glazbenica i operna pjevačica. Živjela je s majkom i nije se udavala.

Marija Miočević prepoznaje na desnoj strani dvije djevojke. Najmanja je Slavica Bartolović, a nju drži ispod ruke Marica Mikić koja se udala za Peru Fajdetića. To je baka nama znanog Ranka Glasovića, Kutjevčanina. Ovo društvo je bilo prilično aktivno. Članstvo se stalno povećavalo i podmlađivalo. Prema postojećim zapisima i fotografijama društvo je nastupalo i smotri u Požegi 1924. U to vrijeme predsjednik je bio Franjo Štirmer, a tajnik je i dalje bio Petar Nanić. U knjizi Monografija Župe Kutjevo, koju je objavio vlč. Stjepan Šantek, piše ” Pero Nanić r. 19.05.1897., zaslužan kulturni radnik”. Fotografija preuzeta iz spomenute Monografije, ugrađena je u knjigu pod zaglavljem Zadruge pošto je Pero ujedno bio i predsjednik vinogradarsko-vinarske i voćarske zadruge u Kutjevu.

Izvor Kutjevo nekad i danas – život uz običaje (Andrija Bošković)