Odgojni stilovi roditeljstva – Možete li se prepoznati u nekom od njih?

Koncept četiriju odgojnih stilova roditeljstva razvila je 1960-ih godina američka psihologinja
Diana Baumrind. Tijekom svog istraživanja promatrala je djecu i njihovo ponašanje u vrtiću,
a potom viđeno uspoređivala s odnosom između djece i njihovih roditelja. Posebnu je
pozornost, pri tome, posvetila brizi o djeci, zajedničkoj komunikaciji, roditeljskim
očekivanjima i načinu na koji su roditelji uvodili disciplinu i određivali eventualne kazne.
Osim toga, Baumrind je promatrala i način na koji su roditelji djeci iskazivali ljubav i
naklonost te način na koji su ih učili različitim vrijednostima.
Na temelju svojih opažanja Diana Baumrind otkrila je da se u obiteljima najčešće pojavljuju
četiri obrasca ponašanja, odnosno četiri odgojna stila roditeljstva – autoritarni, autoritativni,
permisivini i iniferentni.

1. Autoritarni stil roditeljstva
Autoritarni odgojni stil naziva se još i krutim, odnosno strogim odgojnim stilom. On
podrazumijeva odgojni stil u kojem roditelji postavljaju prevelika očekivanja i zahtjeve pred
dijete, provodeći strogi nadzor i kontrolu bez dovoljno roditeljske topline i podrške. U ovom
odgojnom stilu roditelji su usmjereni na postavljanje granica i pravila, a skloni su i
kažnjavanju ukoliko se ista ne poštuju ili se prekrše. Autoritarni roditelji često kritiziraju,
zastrašuju i posramljuju dijete te ističu samo njegove negativne strane.
Između autoritarnih roditelja i njihove djece vlada odnos nadređenih i podređenih, što znači
da u autoritarnom odgojnom stilu nema dijaloga – glavni je cilj poslušnost djece, dok su
roditelji autoritet „po sebi“. Komunikacija je u ovom odgojnom stilu jednosmjerna, a roditelji
ne objašnjavaju svoje odluke.

Koji su ishodi autoritarnog stila roditeljstva? Djeca koja odrastaju u autoritarnom okruženju
sklona su promjenama raspoloženja, povučena su, nesigurna, i bojažljiva. Mogu biti i
agresivna te niskog praga tolerancije na frustraciju. Često su nepovjerljiva, teško se uključuju
u igru s vršnjacima te su neuspješna u rješavanju problema. Djeca autoritarnih roditelja

nerijetko gube povjerenje u okolinu i samoga sebe, imaju nisko samopouzdanje i lošu sliku o
sebi te se stalno brinu kako udovoljiti roditelju/autoritetu.

2. Autoritativni stil roditeljstva
Autoritativni odgojni stil naziva se još demokratskim ili dosljednim stilom. To je odgojni stil
koji kombinira čvrstu roditeljsku kontrolu i emocionalnu toplinu. U ovom odgojnom stilu
roditelji postavljaju zahtjeve i očekivanja koja su primjerena dobi djeteta te provode nadzor i
imaju čvrstu kontrolu nad djetetovim nepoželjnim obrascima ponašanja, uz ljubav, podršku i
emocionalnu toplinu. U autoritativnom stilu potiču se djetetova znatiželja, kreativnost,
samouvjerenost, nezavisnost emocija, samostalnost i autonomija.
Autoritativni roditelji uključuju djecu u donošenje odluka, aktivno ih usmjeravaju i
podržavaju. Posljedica je takvog postupanja građenje obiteljskih odnosa u znaku
kooperativnog i međusobnog pomaganja. Cjelokupna obitelj, zahvaljujući ovakvom
roditeljskom stilu, uključena je u postavljanje ciljeva i zajedničko rješavanje problema.
Autoritativni roditelji ostavljaju djeci mogućnost slobode izbora, pri čemu se ne gubi iz vida
da takva sloboda podrazumijeva i određena kućna pravila, poštivanje normi te balans između
međusobnih obveza i prava. Na taj način ostaje dovoljno prostora za fleksibilnost u građenju
odnosa, ali i kroz obostrano uvažavanje određenih normi.
U autoritativnom stilu roditelji postavljaju granice i provode nadzor, ali pružaju potporu i ne
sputavaju djetetovu osobnost. Postavljene granice i pravila djetetu često obrazlažu. Kod
autoritativnih roditelja odgoj je dvosmjeran odnos, nema monologa, prevladava (kontinuirani)
dijalog jer ne odgajaju samo roditelji svoje dijete, – i dijete usmjerava roditelje.

Koji su ishodi autoritativnog stila roditeljstva? Djeca koja odrastaju u autoritativnom
okruženju emocionalno su zdravija i uravnoteženija te iskazuju prijateljski odnos prema
drugima. Spontana su i slobodna u izražavanju mišljenja i emocija, samopouzdana su, sigurna
u sebe, odgovorna te posjeduju visoki stupanj samokontrole.

3. Permisivan stil roditeljstva

Permisivni, odnosno popustljivi odgojni stil podrazumijeva emocionalnu toplinu, ali slabu
kontrolu roditelja nad djetetom. U središtu su pozornosti djetetove želje i njegovi interesi, što
rezultira time da roditelji primarno zadovoljavaju svaki djetetov zahtjev.
U permisivnom odgojnom stilu roditelji nemaju „granice“ i ne predstavljaju autoritet svojoj
djeci. Daju bezrezervnu potporu ponašanju djeteta, čak i onda kada ono nije primjereno.
Permisivni roditelji ne postavljaju stroge zahtjeve niti imaju jasne ciljeve za svoju djecu,
vjerujući da im treba omogućiti da se razvijaju u skladu s prirodnim okolnostima. Djetetu se
sve dozvoljava, a zabrana gotovo da i nema.

Koji su ishodi permisivnog stila roditeljstva? Davanje prevelike slobode nije primjereno djeci
jer stvara nesigurnost, nesnalaženje u granicama, što potiče impulzivno i agresivno ponašanje
djeteta, osobito u situacijama kada se susretne s ograničenjima i trenutačnim neispunjavanjem
želja i zahtjeva. Osim toga, djeca koja odrastaju u permisivnom okruženju često su nesigurna,
nesamostalna i nesnalažljiva te imaju niski stupanj samokontrole.

4. Indiferentan stil roditeljstva
Indiferentan, zanemarujući, odgojni stil podrazumijeva slabu kontrolu uz emocionalnu
hladnoću roditelja. Roditelji postavljaju male zahtjeve, nemaju kontrolu nad djetetovim
ponašanjem, ne postavljaju granice, ali ni ne pokazuju toplinu ili potporu.
Indiferentni roditelji ne postavljaju nikakve „okvire ponašanja djetetu“. Emocionalno
odbacuju svoju djecu jer nemaju vremena ili želje skrbiti se o djetetovim sklonostima,
potrebama i preferencijama. Djeca, stoga, veliki dio vremena provode bez nadzora, pri čemu
roditelji često ne znaju gdje su im djeca, što rade niti s kim se druže.

Koji su ishodi indiferentnog stila roditeljstva? Djeca koja odrastaju s indiferentnim
roditeljima često su neposlušna, neprijateljska, niskog su samopoštovanja, sklona su
delikventnim oblicima ponašanja. Osjećaju se nesigurnima, promjenjivog su raspoloženja te
slabe samokontrole.

Navedeni odgojni stilovi roditeljstva mogu biti međusobno isprepleteni te ponekad nije
moguće strogo zaključiti da svoje dijete odgajate u samo jednom stilu. Isto tako, niti jedan od
ovih odgojnih stilova nije dobar sam za sebe pa bi bilo najbolje kada bi odgojni stil
kombinirao obilježja više navedenih stilova – jednih malo više, a drugih malo manje.