Naš sugrađanin Igor Pavlov objavio svoj prvi krimi roman “Siguran smjer”!

Naš sugrađanin Igor Pavlov, poznat po svojem predanom radu i brojnim životnim iskustvima, objavio je svoj prvi kriminalistički roman pod nazivom Siguran smjer. Ovo djelo izdano je u nakladi osječkog izdavača Profi&Graf, koji je otkupio prava za objavu knjige na području Hrvatske. Roman je izazvao veliko zanimanje publike i kritike te donosi intrigantnu priču s dubokim društvenim porukama.

Knjiga Siguran smjer je više od običnog krimića – Pavlov ju opisuje kao “angažirani krimić”, budući da se bavi aktualnim društvenim problemima poput odlaska mladih, alkoholizma i resocijalizacije problematičnih tinejdžera. Radnja je smještena u fiktivni mali slavonski gradić, a fokus priče leži na napetoj potrazi za nestalim sedamnaestogodišnjim mladićem koji je pobjegao iz programa za resocijalizaciju. U toj potrazi, socijalna radnica i šef lokalne policije daju sve od sebe kako bi mladića spasili od kriminalnog svijeta.

Roman je u cijelosti nastao u Kutjevu, što je vidljivo kroz brojne realistično opisane scene i motive prepoznatljive našim čitateljima – od benzinske crpke do slavonskih polja i kombajna. Pavlov ističe da mu je život u Kutjevu, mjestu koje naziva “gradićem s dušom”, bio značajna inspiracija za pisanje.

Posebnu autentičnost romanu daje i autorovo bogato životno iskustvo. Igor Pavlov prošao je obuku Kraljevske Kanadske Konjičke Policije (RCMP) te je radio s tinejdžerima u programima za odvikavanje od ovisnosti. Uz to, njegovo iskustvo u medijima kao dizajnera i poznavanje globalnih društvenih problema pridonijeli su stvaranju dinamične priče koja se bavi univerzalnim temama, ali i specifičnostima života na Balkanu.

“Iako u romanu ima i akcije te korištenja oružja, mene prije svega zanimaju karakteri i njihovi psihološki profili,” kaže Pavlov. “Pokušao sam ponuditi odrednice ljudskosti i pozitivna rješenja, jer su mi likovi i njihove priče najvažniji dio ovog djela.”

Izdavač Profi&Graf istaknuo je kako su prepoznali kvalitetu rukopisa i smatrali ga vrijednim izdavanja zbog aktualne tematike, dinamičnog stila pisanja te poruka koje ostaju nakon čitanja. “Naša misija je poduprijeti domaće autore, a ne raditi prijevode stranih djela. Vjerujemo da ovakve knjige zaslužuju svoje mjesto na policama naših knjižara i domova,” izjavili su iz izdavačke kuće.

Roman Siguran smjer dostupan je u tvrdom uvezu po cijeni od 19 € (17 € u pretprodaji), a uskoro će ga biti moguće pronaći i na značajnim književnim događanjima poput Panonskog festivala knjige, promocije u Osijeku te Interlibera u Zagrebu. Autor također izražava želju za organizacijom promocije u Kutjevu, što bi mu, kako kaže, bilo posebno drago zbog prijatelja i obitelji koji ga ovdje okružuju.

Roman Igora Pavlova obećava uzbudljivo štivo koje će vas držati prikovanima do posljednje stranice, ali i potaknuti na razmišljanje o tome kamo kao društvo usmjeravamo današnju mladež.

Kutjevo i Slavonija mogu biti ponosni na ovako snažno književno djelo koje nosi duh naše regije!

Izvadak iz romana Siguran smjer autora Igora Pavlova

– Ovo je sve što smo našli. – odgovori Heini.

U ruci je držao nešto što je ličilo na osobnu karticu, ali s manje podataka.

Milena iz džepa izvuče plastičnu vrećicu, otvori je i pruži.

– Dokaz broj jedan! – rekla je. – Spustite karticu u vrećicu, molim.

Zivan obrati pažnju na prijemni pult pri kraju ulaznog hola. Djevojka za pultom mu je uhvatila pogled i nesigurno se nasmiješila.

Čim je Heini spustio karticu u vrećicu, ­Zivan se obratio Mileni:

– Numeriraj što imaš, idem postaviti par pitanja curi za pultom.

– Ne zanima vas ime? – reče Heini.

Zivan se već okrenuo i odšetao do pulta.

– Rekli ste mi ime, prenijela sam mu. – kaže Milena.

– Onda u redu – osmjehnuo se Heini – bitno je da vi znate, kao detektiv. Detektivka, hoću reći.

– Svejedno. – reče Milena.

– Rodna jednakost. Neke žene se uvrijede.

– Radim na poslovima detektiva. Kada otvorimo poziciju za detektivku, vidjet ćemo tko će se javljati.

– Intrigantna konstatacija. – reče Heini uz osmijeh koji je u sebi imao i dozu snishodljivosti.

– Mislio sam da detektivi pišu više zabilješki. – dodao je.

– Što naprimjer? – pitala je začuđeno.

– Bitno mi je da to ime na osobnoj kartici uđe u vašu zabilješku. Znate, kao šef osiguranja, morat ću provesti vlastitu istragu.

– Ima li ta vaša istraga ikakve veze sa žutom vrpcom koja je vezana ispred vrata, gospodine Heini?

– Molim? – zbunio se.

– Žuta traka za građevinske radove na stubištu – pojasni Milena – ne vidim radove!

– Ah, to… Pa morali smo ograditi mjesto krivične radnje, ne?

­– I to je vaš posao?

– Ja sam šef osiguranja ovog objekta.

– Molim i ruksak koji ste pronašli. – pružila je ruku.

Dodao joj je ruksak.

Zivan je prišao djevojci koja je sjedila iza prijemnog stola.

– Što je pisalo na papiru koji vam je maskirani prinio?

– Ovo je pljačka.

– Samo to?

– Samo to. Pokazao mi je papirić, zatvorio mi šakom usta i vratio papirić u džep.

– I?

– I onda je pogledao na sigurnosne ekrane. Mislim da je shvatio kako gospodin Heini dolazi pa je požurio van.

– Jer je vidio Heinija na ekranu?

– Ne, nije ga vidio. Čuo ga je s mog mobitela. Gospodin Heini je bio na parkingu u svom autu… Ali se zadržao.

– A vi? Jeste li vi čuli Heinija u tom trenutku?

– Kojem trenutku?

– U trenutku kada vam je maskirani pružio papir.

– Ne… Pogledala sam u ekrane i ja. Mislila sam: Bože, što li čeka? A onda je konačno izišao iz auta.

– A maskirani je čuo Heinija kako govori s vašeg mobitela?

– Tako je. Uzeo mi je mobitel i stavio u svoj ruksak.

Zivan napravi stanku pa zabilježi nekoliko riječi u svoju bilježnicu.

Djevojka nastavi:

– A moj šef, znate, uvijek kada dođe na posao, odmah iziđe iz auta. Ali ovaj put se zadržao. Imao je neodgodiv poziv. To se odužilo.

– I onda se pojavio maskirani tip?

– Tako je.

– Niste li mogli blokirati vrata čim ste vidjeli maskiranog? – upita Zivan.

– Nisam ga ni vidjela kada je ušao. Iznenadio me je. Sagnula sam se da nešto dohvatim iz ladice. Čula sam vrata, ali sam mislila da je neki gost. Kada sam se ispravila, ispred mene je već stajao maskirani čovjek.

– I kažete da vam je uzeo mobitel?

– Da, uzeo ga je i stavio u ruksak. Ali mu je ispao na izlazu…

– Mobitel?

– Ne. Ruksak mu je ispao. A u ruksaku je bio moj mobitel.

– Pa ste ga našli i uzeli natrag?

– Ruksak je našao šef pa mi je vratio mobitel.

Zivan kimnu. Milena mu je prišla upitno ga promatrajući, ali njegov izraz nije odavao ništa.

– To je to? – reče Milena, spremna za polazak.

– Što se mene tiče, to je to – reče Zivan – možemo ići.

Heini ih je odmjerio dugim pogledom u odlasku i s rukama u džepovima im dobacio:

– Barem znate koga tražite!

Zivan nije rekao ništa, ali Milena mu je odgovorila:

– Ne znamo. Pretpostavljamo!