Održan je uspješno još jedan LiDraNo unatoč svim poteškoćama i ograničenjima. Županijska smotra je održana u srijedu 17.ožujka, ali u neobičnom izdanju s individualnim pristupom. Učenici Osnovne škole Zdenka Turkovića su nastupili u kategoriji literarnih radova i u kategoriji pojedinačnih dramskih nastupa.
U kategoriji literarnih radova nastupilo je troje učenika petog razreda naše škole:
- Mia Grlić s pjesmom Jesenji ritam
- Antonio Kalizan s pjesmom Moja učiteljica
- Ela Mijoković s pjesmom Sretan dan, sretan dan.
Vrlo dobre kritike zaslužili su naši učenici, a svakako i njihova mentorica Ljiljana Bernatović Markota čije zasluge za poticanje literarnog talenta i njegovog razvoja su sigurno velike. Osim ovih zapaženih radova školu je zastupala i učenica sedmoga Klara Malčić koja je predstavila četverominutni monolog nastao na temelju romana Zeleni pas Nade Mihelčić, a svoj je izražaj predstavila uživo u prostorima Gradskog kazališta u Požegi. Pod mentorstvom prof. Anite Katić Klara se pozabavila temom ovisnosti i sažela ju u zapažen i hrabar scenski nastup.
Sami prosudite o kvaliteti radova naših talentiranih učenika i pročitajte u nastavku radove naših petaša.
Jesenji ritam
Jesen dolazi i tiho prolazi,
život u prirodi se blago snalazi.
Kiša rominja, glavice gljiva rastu,
nemirna vjeverica spava u hrastu.
Lišće se zlati, crveni i žuti,
od paučinaste magle pusti su puti.
U daljini grmi i silovito sijeva,
a s mog prozora kapljica bisera se slijeva.
MIA GRLIĆ, 5. RARED
Sretan dan, sretan dan…
Danas je sretan dan
baki i didi rođendan,
rođendan isti dan, isti dan.
Ola la, ola la…
Daj im, Bože,
puno zdravlja i sreće
najviše,
najviše ljubav neka ih pokreće!
Didi je šezdeset drugi,
baki pedeset sedmi.
Ola la, ola la,
što sam sretna ja!
Dida voli spravljati “kraš“,
„kraš“,
dok baka unučićima palačinke
peče baš!
Ola la, ola la,
što sam sretna ja!
Živjeli baka i dida!
ELA MIJOKOVIĆ, 5. RAZRED
MOJA UČITELJICA
Moja učiteljica nije stroga,
nego je blaga i srca dobroga.
Učiteljica nas uči
skoro svakoga dana,
a ja se sa zadacima mučim,
iako svakoga trena učim.
Tužni smo kad učiteljice nema,
a kada je vidimo,
znamo da nam nešto veselo sprema.
Ona je lijepa kao iz sna,
dok nam priča priče
iz nekog dubokog dna.
Učiteljica svakodnevno opominje nas:
„Lektiru čitajte i radnu bilježnicu rješavajte!
Zadatke vježbajte točno i često
jer za petice u e-dnevniku postoji mjesto!“
Učiteljice, znajte!
Nećemo se od vas kriti,
S Vašim imenom ćemo se ponositi!
ANTONIO KALIZAN. 5. RAZRED
Više priča
Humanitarna izložba na Slikanju uz vino u prirodi
[NAJAVA] Godišnji koncert Kutjevačkog tamburaškog orkestra
Gradsko kazalište Požega s predstavom “Kako kaže…?!” gostovalo u Kutjevu