Kako pravilno izgovarati imena stanovnika određenog mjesta?

Nakon najave naše nove rubrike Mali jezični savjeti, dobili smo upit o pisanju nekih etnika. Ako lomite jezik pokušavajući izvesti imena stanovnika ili stanovnice nekog mjesta, ovdje ćemo izdvojiti nekoliko savjeta koji bi vam u tome trebali pomoći. Etnici su najčešće definirani kao nazivi stanovnika ili stanovnice naseljenog mjesta, kraja, države, kontinenta, odnosno naziv muškarca ili žene koji otuda potječu.

Etnici imaju sljedeće značajke:

1. Etnici se izvode od toponima po gramatičkim pravilima. (toponimi su usvojena imena naseljenih mjesta, brda, planina rijeka i ostalih geografskih pojmova)
2. U tvorbi etnika upotrebljavaju se tvorbene jedinice književnog jezika.
3. Kada za to postoje opravdani razlozi, u književnom se jeziku mogu upotrebljavati i dva lika etnika: općeknjiževni i mjesni (npr. Murteranin uz Murterinac, Dubrovčanka uz Dubrovkinja). 4. U književni jezik ne mogu ući stilski obilježeni etnici kao stilski neutralni.
4. Etnici se sklanjaju prema pravilima književnog jezika.
5. Tamo gdje se ne da normalno izvesti etnik, treba u prvom redu uzeti u obzir narodni lik ili upotrijebiti opisni izraz. To u prvom redu vrijedi za složene toponime ili za toponime s neobičnim završnim suglasničkim skupovima (npr. od Jablanac Jasenovački – Jablančanin, od Slavonski Brod – Brođanin).

Etnici se izvode tako da se na osnovu imena naseljenog mjesta doda sufiks. Najplodniji sufiksi su -anin, -janin i -čanin. Sufiks -anin dobivaju osnove koje završavaju na sljedeće glasove: č, ć, dž, đ, j, lj, nj, š, ž, r.

• Primjeri: Bektež – Bektež+anin =Bektežanin , Poreč – Poreč+anin = Porečanin, Lukač – Lukač+anin = Lukačanin, Venje – Venj+anin = Venjanin

Sufiksa -janin dobivaju ga osnove koje završavaju na: b, c, d, f, g, h, k, l, m, n, p, s, t, v, z. Pri tome se obično 13 završni zatvornik osnove i početno j sufiksa zamjenjuju po jotacijskim pravilima.

• Primjeri: Madrid – Madrid+janin = Madriđanin, Bjeliševac – Bjeliševac+janin= Bjeliševčanin, Ciglenik – Ciglenik+janin = Ciglenčanin, Ferovac – Ferovac+janin = Ferovčanin, Hrnjevac – Hrnjevac+janin= Hrnjevčanin, Mitrovac – Mitrovac+janin= Mitrovčanin, Tominovac –  Tominovac+janin= Tominovčanin, Kula – Kul + janin= Kuljanin, Šumanovci – Šumanovc +janin = Šumanovčanin.

Sufiks -čanin najčešće dolazi na osnove sa završnim zvonačnikom i to najčešće na osnove sa n, r, v rjeđe s j, a na ostale samo iznimno.

• Primjeri: Kutjevo – Kutjev+čanin= Kutjevčanin, Vetovo – Vetov+čanin= Vetovčanin, Grabraje – Grabar + čanin = Grabarčanin, Ovčare – Ovčar+čanin= Ovčarčani.

Problem se javlja i kod imena kojima se označuju stanovnici države ili kontinenta čije ime završava na –ija. U hrvatskome standardnom jeziku tvore se sufiksima –ac i –anac.

• Primjeri: Australija > Australac, Slovenija > Slovenac, Letonija > Letonac, Makedonija > Makedonac. No, od nekih se imena država izvode etnici i sufiksom –ac i sufiksom –anac. U hrvatskome standardnom jeziku u tome slučaju treba upotrebljavati etnik na –ac. Pogrešno je npr.: Belgija >Belgijanac, Koreja > Korejanac, a pravilno je: Belgija > Belgijac, Koreja > Korejac.

Piše: Katarina Markuš