Kreativna cvjećarka Mihaela ispunjava i najzahtjevnije želje

Mihaela Grgić vlasnica je male cvjećarne u Kutjevu koju je nazvala imenom svoje kćeri, Sara. Sara je rođena 14. veljače na Valentinovo, a njezina mama Mihaela povlači simboliku s poslom kojim se bavi. Odlučila se 2010. za pothvat koji je, kaže, potaknut time što je bila mlađa. Jedanaest godina kasnije smatra to hrabrim korakom i drži upitnim bi li se usudila napraviti isto u ovom trenutku. Privatan posao nosi sa sobom i svoje izazove, ali gospođa Mihaela vrlo se dobro snašla.

Kreativnost kao pokretač

Gospođa Grgić nije se obučavala za cvjećarku već tvrdi da ju je želja za kreativnim radom odvela u tom smjeru: „Volim tu kreativnost, uvijek se traži nešto novo i drugačije. To mi se sviđa u ovom poslu i to me privuklo da se počnem time baviti“. Baš zbog istaknute kreativnosti ne radi sve aranžmane „na isti kalup“ već se trudi da svaki bude istaknut i poseban. To se pokazalo dobro i prolazno kod ljudi koji sve više žele personalizirane i drugačije bukete.

Izazovi s kojima se nosi i udovoljavanje neobičnim željama kupaca njoj su samo motivacija za daljnje usavršavanje.

Inovacije u maloj sredini…

Mala sredina nosi svoje izazove pa tako kaže da često ne želi riskirati s nekim biljkama koje možda ne bi dobro prošle na ovim prostorima kao što prolaze, primjerice, u Zagrebu: „Laganim koracima, uvijek nešto pomalo ubacujem da se ljudi privikavaju“, kaže gospođa Mihaela za kutjevački.hr.

Problema s kupcima nema, čak naprotiv, sretna je zbog toga što joj se iznova javljaju novi ljudi, ali i što ima svoje stalne kupce. Pokušava biti u toku s onim što je aktualno, moderno i traženo pa je stoga i nabavila kutije u koje slaže bukete. Isto tako, osmislila je i na koji bi način mogla raditi bukete sa slatkišima, napitcima ili nečim drugim što kupci od nje zatraže kako bi mogla ispuniti što veći broj želja.

Hobi pretočen u posao

Vlasnica Cvjećarne Sara svoju je ljubav prema cvijeću i želju za slobodnim izražavanjem pretvorila u hobi. U nekoliko je navrata naglasila da je tijekom svih ovih godina doživljavala samo pozitivna iskustva i iskazuje sreću zbog odabranog posla: „Ja volim reći da mi cvjećari prođemo cijeli ciklus života, od rođenja kad tata ide po mamu i bebu u bolnicu, krštenja, pričesti, krizme, promocije, svatova i na kraju pogreba. Cijeli životni ciklus proprati se cvijećem“, priča za kutjevački.hr.

Voli kad joj daju neki zadatak koji treba ispuniti, to joj predstavlja posebno zadovoljstvo jer je izazovno, a rezultat su neprocjenjive reakcije ljudi. Ovom poslu, tvrdi, treba se maksimalno posvetiti jer je ljudima bitno da ono što naruče bude onako kako su oni zamislili da bi zadovoljilo njihove kriterije.

Motivirana onim što radi, gospođa Mihaela sama se educira i istražuje informacije kako bi napredovala u svom poslu: „Moram se pohvaliti da 90% ovog stvaram sama. Na Google-u ima različitih ideja i onda se ja borim s tim… Dok nešto ne napravim, ne odustajem. Meni je, recimo, za prvi vijenac trebalo sati i sati, nije mi ispadao kako treba, a sad ga složim dok žmirim.“

Poslovni izazovi

Možda najaktivniji dan u godini za cvjećare blagdan je Svih svetih. Naša sugovornica prepričava nam burne dane uoči blagdana i na sam dan: „Za blagdan Svih svetih bude dizanje u 6 ujutro, a onda pripreme oko toga što treba ponijeti jer obično prodaja bude kod groblja. Budem tamo do otprilike 17 sati i onda kod kuće nastavljam raditi do 1 ili 2 u noći. Tako par dana.“

Prisjeća se i priprema za vjenčanja koja su, zbog nastale situacije s pandemijom, u zadnje vrijeme otkazana. Kaže da joj je to vrlo uzbudljiv dio posla u kojem dobiva poruke mladenki u svako doba dana i noći. Zna koliko im je to važan dan i strpljivo s veseljem ispunjava njihove želje kako bi taj dan u životu bio još svečaniji i posebniji: „Uvijek nekako gledam upoznati osobu i shvatiti što joj se sviđa. Zapišemo sve do zadnjeg detalja kako bi i ona i ja bile zadovoljne“, objašnjava za kutjevački.hr.

Od problema navodi samo nabavu svježeg cvijeća oko koje katkad ima nekih poteškoća, ali kaže da se dobro nosi sa svime i da se uspješno snalazi.

Gospođa Mihaela rekla je da su često situacije posebno emotivne i prepričava jednu anegdotu: „Imala sam jednu djevojku koja živi u Irskoj i željela je iznenaditi svoju mamu iz Kutjeva cvijećem za rođendan. Odnijela sam joj buket na vrata, a onda… Kad vidite taj smijeh i te suze dok ona prima cvijeće… Neprocjenjivo, to te baš ispunjava.“