Kako je Vetovo dobilo svoje ime?

Ime naselja često u sebi nosi tragove davne prošlosti, no kod Vetova taj trag nije odmah prepoznatljiv. Za razliku od okolnih mjesta poput Kutjeva, Kaptola ili Velike, čiji nazivi jasno upućuju na crkvene, vlastelinske ili zemljopisne izvore, Vetovo na prvi pogled ne otkriva svoje značenje. Upravo zbog toga pitanje podrijetla imena Vetova već dugo potiče znatiželju povjesničara, jezikoslovaca i samih mještana. Oslanjajući se na povijesne izvore, zapise Tadije Smičiklasa, ali i bogatu narodnu predaju, moguće je rekonstruirati zanimljivu priču o nastanku imena ovog slavonskog naselja.

Podrijetlo imena Vetovo

U srednjovjekovnim povijesnim izvorima Vetovo se spominje znatno rjeđe nego okolna središta. Razlog tome treba tražiti u snažnoj ulozi Kaptola svetog Petra u Požegi te kutjevačke opatije Blažene Djevice Marije, između kojih se Vetovo nalazilo. Dok se u 14. stoljeću u ispravama navode Podgorje, Lukač i Hrnjevac, Vetovo se tek sporadično pojavljuje u pisanim dokumentima.

Najstariji pouzdani pisani trag o Vetovu potječe s kraja 17. i početka 18. stoljeća. U spomenici koju donosi Tadija Smičiklas, a koja obuhvaća razdoblje od 1698. do 1702. godine, naselje se navodi pod nazivom Pagus Vehto. Taj zapis predstavlja važnu polaznu točku za tumačenje imena, osobito kada se poveže s usmenom predajom prema kojoj su stariji mještani Vetovo nazivali Vetko ili Vehto.

Na temelju tih podataka može se zaključiti da naziv Vetovo potječe od arhaične slavenske riječi vjetah, vjetho ili vjetha, koja je označavala nešto staro, istrošeno ili dugo postojano. Riječ je o izrazu koji je nekoć bio prisutan i u hrvatskom jeziku, ali se s vremenom izgubio, dok je u nekim drugim slavenskim jezicima, poput ruskoga, opstao do danas.

Fonetski oblik Vehto objašnjava se glasovnim promjenama karakterističnima za stare slavenske govore, pri čemu se glas h javlja u dodiru s glasom d u kosim padežima. Takve promjene dodatno potvrđuju starost samog naziva. Zanimljivo je i to da je korijen riječi srodan latinskom vetus (star) te grčkom fetos, što upućuje na vrlo duboke indoeuropske jezične veze.

U starijoj hrvatskoj književnosti ovaj se izraz često pojavljuje kao opis starine ili iskustva, što dodatno potvrđuje njegovo značenje. Sve navedeno upućuje na zaključak da naziv Vetovo u slobodnom prijevodu znači – staro selo, mjesto koje je postojalo i prije nego što su okolni centri dobili svoj puni povijesni značaj.

Izvor: Knjiga ‘Vetovo’, autor Tomislav Wittenberg