U svojoj dugoj povijesti, od prvog pisanog dokumenta 1232. godine, pa sve do danas, Kutjevo je u povijesnim spisima promijenilo niz imena, od prvog poznatog imena Gotho pa do današnjeg Kutjevo. Kroz cijeli srednji vijek prevladavao je mađarski oblik Gotho odnosno modernom grafijom Goto što u svom radu Pregled povijesti cistercitske opatije Blažene Djevice Marije u Kutjevu piše dr. Stanko Andrić. Pored naziva Goto, te Kothova u cijelom srednjem vijeku imamo različito pisano ime Kutjeva: kao Godho, Ghotho, Gutho, Gothho, te nailazimo i na oblik zapisan kao Ghwthowo/dokument iz 1477.g./. Na jednoj vojnoj karti Austrougarske iz 1773.g. piše Kutveva. Oblik koji je najviše sličan današnjem, odnosno Kutheva ili Qutheva prvi put se pojavljuje u tursko vrijeme, odnosno u prvom turskom popisu iz 1540.g. Povjesničar
Maočanin kaže: „Prema tome „h“ u srednjovjekovnom Gotho teško da se nalazi bez ikakvog temelja u izgovoru.“ U crkvenim knjigama u XVII. stoljeću imamo oblike Cutieva, Cutiova, te Cuttieva. Sličan oblik se zadržao sve do nedavno, jer nije rijetko da se od starih stanovnika iz okolice Kutjeva čuje da su bili u Kutjevi. O nastanku ovog imena ne postoji jedinstveno mišljenje pisaca i povjesničara pa ćemo u nastavku obraditi postojeća mišljenja o nastanku imena Kutjevo uz kritički osvrt na ista.
Najraširenije je i najčešće se spominje mišljenje o nastanku imena Kutjevo, koje je napisao svećenik i povjesničar (inače rođeni Grabarčan/Josip Buturac, a objavljeno je u knjizi Stanovništvo Požege i okolice 1700-1950.g. u nakladi Slap Jastrebarsko iz 2004.g. Citiramo ga u cijelosti: „Kutjevo se u dokumentima srednjeg vijeka zove „Gotho“. Taj naziv nema veze s narodom Gota ni s njem. riječi „Gott“,nego je to iskrivljena naša riječ „kut“k i g , u i o lako se zamjenjuje kod stranih zapisivača. Prema tome Gotho znači kut ili vas (selo) u kutu, odnosno kuta-vas, kutna vas, kutja-vas, kutjava, kutjeva (slično je nastala Ruševa od kruša – vas). Zato je ženski oblik koji narod upotrebljava, Kutjeva bolji, narodskiji, prošlim vjekovima posvećen, dok je književni oblik Kutjevo ishitren od stranaca u vlastelinskoj i županijskoj kancelariji, plod neznanja i prezira svega narodnoga, nešto narinuto. Zbog opće upotrebe u upravi i mi se služimo za sada oblikom Kutjevo, ali želimo i tražimo, da se u upravu vrati narodni i povijesni oblik – Kutjeva ili Kutiva“. Na prvi pogled, ovo tumačenje, s obzirom na to da dolazi iz pera poznatog nam autora ima smisao, ali samo ako navedeno prihvatimo za gotovo. Međutim, ako se upustimo u detaljniju analizu navedenog, tada vidimo da ovi navodi nemaju realnu podlogu za izvođenje ovakvog zaključka. Osnova je ovog tumačenja je da je naselje dobilo ime prema svom geografskom položaju i da se nalazi u kutu, a ne prema značenju početnog imena Gotho, koje niti na mađarskom niti njemačkom jeziku ne znače kut, a sama konstatacija da su strani zapisivači zamijenili kut s Gotho u najmanju ruku mi se čini presmjelom. Uostalom, zašto bi jedino Kutjevo bilo jedino selo smješteno u kutu, kada su manje više sva naselja ispod Papuka i Krndije smještena slično u usjecima potoka i rječica u podnožju ovih planina: Orljavac, Velika, Vetovo, Gradište itd. Osim toga, u vrijeme prvog spomena imena Kutjeva ovo područje nije bilo u nikakvom kutu, jer je pretežan broj stanovnika Požeške doline, pa sve do devetnaestog stoljeća, živio u podnožju Krndije i Papuka. Kroz cijeli srednji vijek Požeška dolina je nosila naziv Honesta Vallis odnosno časna dolina ili dolina vrijedna poštovanja, a zahvaljujući cistercitima u Kutjevu. Ova teorija je nastala u vrijeme socijalizma, i to u periodu, kada je u privrednom i političkom životu Kutjevo počelo pomalo „puhati“ Požegi za vrat, što je kod ostalih izazivalo ljubomoru i odgovaralo je da se kaže da je Kutjevo zapravo u Kutu Požeštine. Naravno da ovo ne odgovara istini, jer je Kutjevo sve do devedesetih godina prošlog stoljeća bilo centar sjeveroistočnog dijela Požeške kotline i iza Požege drugo naselje po svom ekonomskom, društvenom pa i po političkom značaju. Nakon provedenih privatizacija, a posebno u današnje vrijeme, ovaj epitet je preuzela Pleternica, a Kutjevo u posljednje vrijeme sve više liči naselju „u kutu“. Dakle, osnovni nedostatak ovog mišljenja je što ne polazi od početnog naziva Gotho, za koji nemamo pouzdano značenje, a mišljenje da je kut nastalo od Got ho čini nam se, najblaže rečeno, ishitrenim. Osim toga, autor nije obrazložio zašto je siguran da ovo ime nema nikakve veze s narodom Gotha. Pogotovo lokal patrioti ne bi trebali prihvatiti ovakvo mišljenje. Danas ova riječ postoji kao njemačko muško ime, a što je teško povezati s našom temom.
Druga teorija o nastanku imena Kutjevo također ne polazi od prvog zabilježenog imena Gotho. Autor ove teorije je vlasnik vlastelinstva Kutjevo barun Milan Turković, koji je pored ostaloga najviše pisao o povijesti Kutjeva. Teoriju je objavio u Monografiji Kutjeva iz 1905.g., a o istoj temi je kasnije pisao u Zagrebačkim novinama. U monografiji Kutjeva autor kaže: „Godine 924. potražio je zaklonište srbski knez Zaharija s mnogobrojnim narodom s ovu strane Save pred bugarskim četama. Ovo bijaše povod, da je slavohlepni bugarski car Simeon Veliki g. 927. navalio na sadašnju Slavoniju, te ju i podjarmio. Bugarski predjel pod Kučaj-planinom, jugoistočno od Braniševa zove Kučevo ili Kučajevo. Kuć, Kuća, Kučaj, Kučaja ili Kyč, Kyča običajni su izrazi kod sviju Slavena za kamenita, strma brda južnog položaja. Kad su se bugarski Kučevčani doselili u požešku dolinu i smjestili u sadašnje Kutjevo ili Kučevo, zadržali su radi srodnosti položaja i predjela milozvučne nazive rodnoga kraja.“ Kao što vidimo, niti ovo mišljenje o nastanku imena Kutjevo ne polazi od nekog argumentiranog dokaza, dok stari naziv Gotho niti ne spominje.
Treće mišljenje o porijeklu imena Kutjevo je sigurno najuvjerljivije, pa ćemo se na njemu i najviše zadržati. Ovo mišljenje je iznio autor Ivica Degmedžić u članku Požega i okolica, Studije o razvoju naselja, objavljenom u Monografiji Požega 1227-1977.g. Autor kaže „Imenu Kutjevo osnova je kut , mađarska riječ koja znači zdenac, lat. puteus…“Neki autori koji spominju ovo mišljenje kažu da ova osnova lijepo pristaje uz današnji oblik Kutjevo, ali ne uz srednjovjekovni Gotho ili slično. Pritom zaboravljaju da se u starim zapisima, zavisno od jezika na kojima su pisani, oblik Gotho pisan je često kao Kotho, što je što je vrlo slično, odnosno nemalo identično, pogotovo što mađarska riječ kut u
izgovoru lići na naš kot. Navest ću jedan primjer, koji je vjerojatno najstariji, a koji navodi isti autor u spomenutom članku. Radi se o dokumentu od 21. XI. 1250. godine pisanim latinskim, a koji govori o međama, pa kaže „tenet metam cum terra ecelsie de Kothoa“ ili u prijevodu drži se međe sa zemljom crkve od Kutjeva. Isto tako u darovnici kralja Bele IV. iz 1250.g. Kutjevo je pisano kao Kotho. Velika je vjerojatnost ove osnove imena s obzirom na to da je inače poznato da su naselja vrlo često dobivala ime prema hidronimima. Sada se postavlja pitanje otkuda i zašto baš ime prema zdencu ili izvoru. Proučavajući povijest Kutjeva, mislim da sam došao do odgovora i na ovo pitanje. Nama je danas potpuno nepoznato da je nekada u Kutjevu bio zdenac ili izvor mineralne kisele vode. O tome su pisali profesori Univerziteta u Budimpešti, Matija Piller i Ljudevit Mitterpacher u svom djelu Putovanje po Slavoniji 1782.g. (knjiga je prvi puta objavljena na latinskom jeziku 1783.g. u Budimpešti/. Oni su u Požegu došli sa zadatkom da utvrde zašto se u Eminovcima pojavljuju česti i neobjašnjivi požari. Ovaj zadatak nisu uspjeli riješiti, ali su za vrijeme svog boravka u ovoj županiji zapisali sve što su vidjeli, te su nam na tako ostavili dragocjene podatke o životu ljudi i njihove okoline u to vrijeme u našim krajevima. Nažalost, u Kutjevo su samo kratko navratili na svom povratku iz Požege za Budim. Interesantno je da tom prilikom nisu u Kutjevu navratili u Naukovnu zakladu, kasarnu, u to vrijeme velebnu isusovačku crkvu, jezuitski podrum ili bivšu isusovačku rezidenciju.Kao profesori prirodnih nauka oni za to kratko vrijeme očito imali za njih važniji cilj. Evo što su zapisali za svog vrlo kratkog posjeta Kutjevu: „..da bi 31. srpnja ostavili Požegu te kraćim putovanjem stigli u Kutjevo. Ovaj grad leži podno brda koja dijele Požešku od Virovitičke županije. /ne kažu u kutu-pr.aut./ Taj grad tek malo zaostaje za manjim brojem gradova glede dobrog položaja mjesta, obrade njiva i njihove plodnosti. U voćnjacima u gradu izvire iz zemlje kiselkasta voda, ali je tada, kako mislimo, bila razrijeđena od drugih voda, tako da se njezin kiselkasti okus gotovo nije osjetio. To ne treba čuditi, jer je zbog slabog održavanja izvora sva okolina močvarna i zarasla u trščake i vrbe, tako da držimo da se čak i ne može doći do pravog izvora vode. Vjerojatno je da će izvor dobiti svoju prvotnu prirodnu čistoću ako se ispere trulež laganim otokom vode , što će biti za najveću korist Županije, budući da joj je sama priroda dala ljekovite vode. Put koji vodi prema izvoru popločen je komadima najboljeg zdrobljenog kamenja, bez sumnje otpalih od velikih gromada, koje bi trebalo tražiti u dubinama, čim više što su stanovnici izdaleka dovozili mlinsko kamenje za područje cijele Županije, i to uglavnom iz Pečuha.“Iako je opis izvora ili zdenca vrlo kratak, a izvor u lošem stanju, očito je da je cilj njihovog kratkog boravka u Kutjevu bila upravo mineralna voda za koju smatraju da bi mogla kao ljekovita voda biti od velike koristi za cijelu Županiju. Očito je da su o Kutjevu imali vrlo malo saznanja i da nisu ulazili dublje u Kutjevo, jer bi inače saznali da je odmah iznad naselja kameniti teren i to najvećim dijelom od bazalta, koji je najtvrđi kamen u Hrvatskoj. To je, za sada, jedini pisani trag o postojanju ljekovitog izvora vode u Kutjevu, od kojeg danas nema niti traga. To me ne čudi jako, jer sam i ja svjedok da je u okolici nestalo puno izvora, koje sam poznavao u ranom djetinjstvu. Ova činjenica, da je stalno sve manje izvora vode na našem području, nije ohrabrujuća za buduće generacije, posebno zbog današnjeg načina iskorištavanja šuma. Na osnovu ovih saznanja i činjenica, možemo zaključiti da je spomenuti izvor ili zdenac u XII. i XIII. stoljeću bio daleko jači i poznatiji, te da postoji velika vjerojatnost da je naselje u to doba po istome dobilo ime. U prilog ovoj teoriji idu i moja saznanja o njemačkom gradu Gotha. Danas je Gotha sa svojih 45 tisuća stanovnika peti po veličini grad u Tiringiji, jednoj od saveznih republika SR Njemačke i središte okruga Gotha. Iako se Kutjevo i Gohta ne mogu uspoređivati po svojoj veličini i ekonomskom značaju ipak imaju niz dodirnih točaka. To su prije svega imena Gotha i početno ime Kutjeva Gotho. Gotha se prvi puta spominje krajem osmog stoljeća kao Villa Gotaha. Riječ gotaha je na staronjemačkom značila „dobre vode“ Dalje, samostan cistercita je osnovan 1251.g., a napušten 1525.g. /Kutjevo 1232.-1536.g./ Isto tako župne crkve su posvećene Blaženoj Djevici Mariji. Vjerujem da ove sličnosti nisu posve slučajne.
Na osnovu iznesenoga, mišljenja sam da je početno ime Kutjeva krenulo od hidronima izvor, zdenac ili dobra voda, a što je bio slučaj i kod velikog broja naselja. Da li je u dokumentu u kojem je spominjano tadašnje Kutjevo pisalo kao Gotho ili Kotho zavisilo je na kojem jeziku je pisan dokument. Izgovor je vjerojatno bio sličan. Tijekom proteklih stoljeća i mijenjanjem jezika i zapisivača došli smo od Kothova do turskoga Kutheva, pa do današnjeg Kutjevo.
Tekst: Ivan Vranić
Foto: Jozo Jakovljević
Više priča
Jeste li znali da su početkom prošloga vijeka ljudi dolazili u Kutjevo na liječenje i oporavak?
Zapisi Andrije Boškovića: prije više od 80 godina u Kutjevu se proizvodio lan
Zima u Kutjevu 1929. godine bila je neobično jaka, živa je pala na -24°C