Kao simbol zajedništva, kutjevački su Kotorvarošani odlučili povezati rodni kraj sa svojom novom domovinom. Naime, tijekom rata na područje Kutjeva doselio je velik broj mještana iz Kotor Varoša, gradića smještenog u Bosni i Hercegovini, odnosno tamošnjih, danas napuštenih okolnih mjesta Sokolina, Viševice i Jakotine, u kojima više nitko ne živi. Na području Kotor Varoša nekad je živjelo gotovo 11.000 Hrvata, a danas ih je tamo tristotinjak. Tijekom rata najviše ih je doselilo u Požeštinu, oko tri i pol tisuće.
Samo ruševine, kuće i porušena groblja podsjećaju da je u tim selima bilo života, da je bilo veselja, plača i razigranosti djece, svatovanja i drugih radosnih trenutaka, koji su potpuno utihnuli 1992. godine, kada su svi mještani protjerani, župna crkva zapaljena, župni ured potpuno uništen i devastiran, a grobljanske kapelice u Sokolinama i Viševicama uništene, kao i filijalna crkva sv. Ilije u selu Jakotina.
Ono što je jedino obnovljeno u tim mjestima jest župna crkva Uznesenja Marijina u Sokolinama, koja je 2000. godine, kao i župni ured, djelomično obnovljena i sanirana te zaštićena od daljnjeg propadanja.
Da se rodna gruda nikada ne zaboravlja, potvrđuju brojni odlasci onih koji su tamo rođeni i čije je podrijetlo iz tih krajeva. Oni u svakoj prigodi posjećuju svoju prvu domovinu, susreću se i druže s tamošnjim prijateljima i rodbinom te obilaze vječna počivališta svojih najmilijih.
Jedan od takvih posjeta zabilježen je i ovih dana, kada je nekolicina onih koje vežu ti krajevi imala želju posaditi lozu kako bi učvrstili veze toga i onog kutjevačkog kraja, u kojem sada žive. Upriličili su zajedničko druženje na „meraji“ ispred župne crkve i kuće, gdje su zapalili vatru te pekli domaću slavonsku kobasicu i slaninu na ražnju. Biti u tim krajevima, a ne kušati pečenu janjetinu na ražnju, gotovo bi bilo nemoguće, ali i veliki grijeh. Za to se pobrinuo kutjevački gradonačelnik Josip Budimir, koji je preko „svojih veza“ u tim krajevima svojim današnjim sugrađanima kao iznenađenje donio vruću, narezanu deliciju kojoj nitko nije mogao odoljeti.
U jednoj pauzi druženja odrađeno je i ono zbog čega su, između ostalog, i došli. Zajedničkim su snagama zasadili lozu ispred župne crkve u Sokolinama, za koju se nadaju da će uspjeti i da će za nekoliko godina grozdovi biti u slast onima koji će ih kušati. Iako ne bi trebalo nikoga isticati, najrevniji u sadnji među njima bio je Stipo Bandalo, s kojim su bili Josip Marković – Fiško, Nikola Kljajić, Stipo Lovrenović, Mato Grgić, Tomislav Marković i Ile Matijević. Potporu su im dali i njihovi sumještani i prijatelji – dva Kuprešaka, Kristijan i Tomislav Raštegorac, te dva Hercegovca, Ante Budimir i Matko Obradović.
Izvor: Pozega.eu
Više priča
NK Kutjevo slavilo u golijadi protiv ekipe NK Golubovec
Objavljen Javni natječaj za podnošenje zahtjeva za intervenciju 58.1.b.01. – INVWINE – Ulaganja
PSŠ: Javni poziv za financiranje socijalnih, humanitarnih i zdravstvenih programa te promicanje vrijednosti Domovinskog rata u PSŽ – 2025.