Čudesni zagovori Majke Božje Kutjevačke

Još iz turskih vremena postoji predaja o čudotvornoj slici Majke Božje Kutjevačke. Tako se govori da je drvena crkva u Kutjevu ostala i za velikih požara i pustošenja neoštećena zahvaljujući tom zagovoru. I obratno, svaki onaj tko bi se usudio dirnuti u čudotvornu sliku Majke Božje, bivao je kažnjen.

U narodu je živjela predaja o nekom Turčinu koji se toliko osilio da je na konju unišao u crkvu i pokušao zasjeći sabljom sliku, ali su oboje, i konjanik i njegov konj, pali mrtvi. Taj je čudesni događaj opisan i u pjesmi dr. Velimira Deželića u njegovoj zbirci, Kraljici Hrvata pjesme (Zagreb, 1936).

Župnik u Kutjevu Mijo Maradin, veliki Gospin štovatelj, zabilježio je u župnoj spomenici mnoga čudesa po zagovoru kutjevačke Gospe.

Neki od njih su:

Mijo Vranić, vjernik i veliki štovatelj Gospe, oboli u 70. godini života. Kad je osjetio da mu se bliži kraj, počne zaklinjati svoje sumještane da ne zapuste Gospino proštenište, napose ne Gospinu sliku. I tada im uz svjedoke i očevice u zapisnik ispriča ovaj događaj. Kada su isusovci preuzeli župu, premjestili su Gospinu sliku iz stare crkve u novu koju bijahu sazidali. Kanili su je kasnije odnijeti u Požegu da bi se štovanje Gospe proširilo, ali slika pocrni i nije joj se vratila prvotna boja sve dok nije bila odnesena na staro mjesto.

Godine 1762. zbilo se i ovo: neki je otac doveo u sakristiju slabašno i slijepo dijete. I otac dade djetetu u ruke Marianum, novac koji je narod zvao „marijašem“. Za vrijeme mise dijete je progledalo držeći u ruci novac s Gospinom slikom. I to je zabilježio župnik Maradin u svojoj spomenici.

Osim ovoga, zabilježena su i brojna druga čudesna ozdravljenja.

I danas, pobožni se narod utječe svojoj Gospi, Ona ga čuva i štiti u svim prigodama. Čudesa se Njezina više ne zapisuju kao u staro vrijeme, ali duše ljudi u kojima cvjeta zahvalnost dragoj kutjevačkoj Gospi ih najbolje osjećaju.