Blagdan je Tijelova – slavimo Presveti oltarski sakrament

Danas kršćani slave blagdan Tijelova, jedan od najsvečanijih blagdana duboko utkanih u korijene slavonskog puka. Tijekom tijelovske procesije iskazuje se veliko poštovanje prema Presvetom oltarskom sakramentu, što se izražava i tradicijom ukrašavanja svakog dijela puta kojim prolazi Presveti oltarski sakrament. Put je posut laticama ruža, a prozori i kapije u slavonskom okruženju okićeni su šarenicama i najljepšim ukrasima.

Blagdan se slavi u četvrtak poslije svetkovine Presvetog Trojstva (deveti četvrtak nakon Uskrsa), a u Hrvatskoj je 2001. godine proglašen državnim praznikom i neradnim danom.

Obilježavanje Tijelova započinje u 13. stoljeću, kada je augustinskoj redovnici svetoj Julijani iz samostana kod Liègea u Belgiji, u jednom viđenju punoga mjeseca, na mjesecu pokazana mrlja. Redovnica je puni mjesec protumačila kao Crkvu, a mrlju kao svetkovinu koja Crkvi nedostaje – svetkovinu u čast Presvetom oltarskom sakramentu. Na njezinu molbu mjesni biskup Robert de Thorete uspostavio je blagdan koji se isprva nazivao blagdan Euharistije.

Drugi događaj koji je snažno utjecao na čašćenje Tijela i Krvi Kristove jest euharistijsko čudo iz 1263. godine u mjestu Bolsena u Italiji. Tada je jedan svećenik, slaveći svetu misu, posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Isusovo Tijelo i Krv. Kada je lomio posvećenu hostiju, iz nje je potekla krv koja se slijevala po oltaru. Nakon tog događaja papa Urban IV. 8. rujna 1264. objavljuje bulu kojom ustanovljuje blagdan Tijelova (Euharistije), želeći ga proširiti na cijelu Crkvu, no u tome ga sprječava brza smrt. Tek u 14. stoljeću papa Ivan XXII. proširuje blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.

Događaj sličan onome u Bolseni dogodio se 1411. godine i u Hrvatskoj, u Ludbregu. Tijekom pretvorbe, kada se kruh i vino po svećenikovim riječima i djelovanju Duha Svetoga pretvaraju u Tijelo i Krv Isusa Krista, svećenik je posumnjao u to čudo. Ugledavši pravu, svježu krv u kaležu, zbunjen i prestrašen, brzo je spremio kalež iza oltara i završio misu. Događaj je temeljito ispitivao papa Julije II. (1503.–1513.), ali nije uspio dovršiti istragu, no dopustio je javno štovanje relikvije, što je potvrdio i njegov nasljednik papa Leon X. Od tada vjernici iz cijeloga svijeta dolaze u Ludbreg iskazati štovanje relikviji Predragocjene Krvi Kristove, osobito prve nedjelje u rujnu, kada se ondje održava središnja godišnja proslava.

Svetkovina Tijelova povezana je i s procesijama. Prva je Tijelovska procesija održana u Kölnu sedamdesetih godina 13. stoljeća, a taj se običaj u 14. stoljeću proširio po mnogim katoličkim zemljama. U procesiji svećenik u pokaznici (monstranci) nosi posvećenu hostiju, dok vjernici pjevaju, mole i nose cvijeće.

Taj se blagdan u nekim hrvatskim krajevima naziva i Brašančevo, a naziv potječe iz 18. stoljeća. Riječ Brašančevo dolazi od riječi brašno, od kojega se pravi kruh, a kruh se u svetoj misi pretvara u Kristovo Tijelo. Blagdan je ujedno i spomen na ustanovljenje Euharistije na Posljednjoj večeri, na Veliki četvrtak prije muke Isusa Krista.