Ambrozija je prema mitologiji bila hrana bogova koja ih je činila besmrtnima

Ljeto je i sezona je cvatnje biljke koja dijelu stanovništva uvelike može smanjiti kvalitetu života jer djeluje alergeno. Riječ je o ambroziji koja je rasprostranjena i na području našega grada. Ambrozija je jedna od 100 najgorih europskih invazivnih vrsta. Riječ invazivna znači da je ova biljka kod nas strana vrsta te da negativno utječe na bioraznolikost i na zdravlje ljudi.

Latinsko ime roda Ambrosia potječe od istoimene grčke riječi i znači „besmrtan“ jer je prema mitologiji ambrozija bila hrana bogova koja ih je činila besmrtnima. Ime vrste artemisiifolia označava sličnost lista ambrozije s biljkama iz roda pelin (Artemisia).

Ambrozija je jednogodišnja biljka, a može narasti do 150 cm visine. Stabljika joj je uspravna, dlakava, često crvenkasta. Listovi su perasto urezani, također dlakavi. Cvjetovi ambrozije su mali i neugledni, skupljeni su u cvatove. Muški cvjetovi proizvode mnogo peluda boje limuna
te se ambrozija zbog toga u narodu naziva i pelinolisni limundžik. Ambrozija cvate u ljetnim mjesecima, s vrhuncem u kolovozu. Jedna jedinka ambrozije otpušta čak 8 milijuna zrnaca peludi koja su jedan od najjačih alergena, a prenose se vjetrom na velike udaljenosti. Svega
30 zrnaca peludi u 1 m³ zraka dovoljno da izazove alergijsku reakciju kod osjetljivih osoba. Jedna biljka može proizvesti 3000 – 60 000 sjemenki duge klijavosti koje u tlu mogu preživjeti i do 40 godina.

Kako je već napomenuto, ambrozija je kod nas strana invazivna vrsta. Njeno prirodno područje rasprostranjenosti je Sjeverna Amerika. U 19. stoljeću slučajno je unesena u Europu sa sjemenkama žitarica. U Hrvatskoj je prvi put zabilježena 1941. godine, zbog čega je jedno od njezinih narodnih imena i partizanka. Zbog velike produkcije sjemena i prilagodljivosti novom okolišu ambrozija je danas rasprostranjena po cijelom svijetu. U Hrvatskoj je široko rasprostranjena u kontinentalnom dijelu, a njena pojava se sve više bilježi i u gorskom i priobalnom području. Zauzima otvorena staništa, zapuštene obradive površine, rubove cesta i pruga. Uklanjanje ambrozije je iznimno teško, a glavni način uništavanja ambrozije jest čupanje biljke s korijenom prije nego počne producirati pelud.

Tekst i fotografije: Javna ustanova za upravljanje zaštićenim područjem Požeško-slavonske županije