Čudotvorna Gospa Kutjevačka: Zagovori i predaje iz povijesti

Još iz turskih vremena postoji predaja o čudotvornoj slici Majke Božje Kutjevačke. Tako se govori da je drvena crkva u Kutjevu ostala, i za velikih požara i pustošenja, neoštećena zahvaljujući njezinu zagovoru. I obratno, svaki onaj tko bi se usudio dirnuti u čudotvornu sliku Majke Božje, biva kažnjen.

U narodu je živjela predaja o nekom Turčinu koji se toliko osilio da je na konju ujahao u crkvu i pokušao zasjeći sabljom sliku, ali su oboje – i konjanik i njegov konj – pali mrtvi. Taj je čudesni događaj opisan i u pjesmi dr. Velimira Deželića u njegovoj zbirci Kraljici Hrvata pjesme (Zagreb, 1936).

Župnik u Kutjevu, Mijo Maradin, veliki Gospin štovatelj, zabilježio je u župnoj spomenici mnoga čudesa po zagovoru kutjevačke Gospe.

Neki od njih su:

Mijo Vranić, vjernik i veliki štovatelj Gospe, obolio je u 70. godini života. Kad je osjetio da mu se bliži kraj, počeo je zaklinjati svoje sumještane da ne zapuste Gospino proštenište, a osobito ne Gospinu sliku. Tada im je, uz svjedoke i očevice, ispričao u zapisnik ovaj događaj. Kada su isusovci preuzeli župu, premjestili su Gospinu sliku iz stare crkve u novu koju su bili sagradili. Kanili su je kasnije odnijeti u Požegu da bi se štovanje Gospe proširilo, ali slika je pocrnjela i nije joj se vratila prvotna boja sve dok nije bila vraćena na staro mjesto.

Bilo je i drugih čudesnih ozdravljenja.

Godine 1760. Gospa je ozdravila oboljelo dijete. Te je iste godine ozdravila i majka brojne djece o kojima se, kao samohrana, brinula. Zabilježeno je i čudesno ozdravljenje djevojke iz Komarova koja je obećala Gospi izraditi djevojački plašt.

Godine 1761. ozdravilo je neko dijete u Bešlincu, a majka, koja je po Gospinu zagovoru dobila mlijeka da nahrani svoje novorođenče, puzala je u znak zahvale na koljenima od Knežaca do Kutjeva.

Godine 1762. zbilo se i ovo: neki je otac doveo u sakristiju slabašno i slijepo dijete. Otac je djetetu dao u ruke Marianum, novac koji je narod zvao „marijašem“. Za vrijeme mise dijete je progledalo držeći u ruci novac s Gospinom slikom. I to je zabilježio župnik Maradin u svojoj spomenici.

Godine 1763. ozdravila je neka Požežanka, a 1765. je neki teško bolesnik, od kojega su liječnici digli ruke, ustao iz postelje, obukao svečano odijelo i otišao Gospi u crkvu. Nakon predane molitve Gospi i on je ozdravio.

Godine 1766. ozdravila je na Gospin zagovor neka teško bolesna žena iz Kaptola koja je zatražila da je odnesu Gospi u Kutjevo.

I danas, u suvremenosti, pobožni narod utječe se svojoj Gospi. Gospa ga čuva i štiti u svim prigodama. Čudesa se njezina više ne zapisuju kao u staro vrijeme, ali duše ljudi najbolje ih osjećaju i srca u kojima cvjeta zahvalnost dragoj kutjevačkoj Gospi.

Izvor: Lončarević, Juraj (1981). Kutjevo – Mala monografija župe Kutjevo i okolice. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.