Kutjevo i porijeklo obitelji Kotromanić

Tekst o Kutjevu i porijeklu obitelji Kotromanić za vas je pripremio Ivan Vranić.

Na prvi pogled se pitamo kakva veza može biti između Kutjeva i porijekla poznate dinastije Kotromanića, poznatih bosanskih banova i kraljeva. No, eminentni arheolog i povjesničar dr. Ćiro Truhelka, između ostalih, tvrdi da je upravo Kutjevo kolijevka Prijezde I Kotromana Goto, začetnika ove poznate dinastije. Svoje mišljenje je iznio u Studiji o podrijetlu (izdanje Matice
Hrvatske 1941.g.) Niz drugih autora koji pišu o dinastiji Kotromanić je prihvatilo ovo mišljenje. Hrvatski povjesničari F. Šišić i Klaić su već prije tvrdili da je porijeklo dinastije Kotromanić u Slavoniji.

O začetniku buduće dinastije Kotromanić, Prijezdi Kotromanu Gotu u Wikipediji dani su ovi osnovni podaci; Rođen je u Ugarskoj odnosno u Slavoniji 1211.g. Bosanski ban je bio od 1250.-1287.g. Po prof. Enveru Imamoviću u djelu „Rodoslovlje dinastije Kotromanić“, bio je po redoslijedu vladanja deseti bosanski ban. Prvi ban je spomenut 968.g. Prethodnik na banskom prijestolju mu je bio Matej Ninoslav, koji mu je vjerojatno bio bratić ili sestrić. Zajedno s Matejom Ninoslavom prešao je na katoličanstvo. Prijezda je svog sina Stjepana morao predati dominikancima kao taoca, čime je jamčio da neće odstupiti od Rima i katoličanstva. Ime samostana je nažalost nepoznato., no u to vrijeme, odnosno od 1232.g. u Kutjevu je bio samostan RBD Marije de Goto. Djeca su
mu bila Prijezda II Kotroman, Stjepan Kotroman i Vuk Kotroman, te kćerka Katarina. Sin Stjepan oženio je Jelisavetu (Elizabetu) kćerku srpskog kralja Dragutina Stefana, a kćerka Katarina se udala 1287.g. za hrvatskog bana Slavonije Stjepana I Babonića. Naslijedili su ga sinovi Prijezda II i Stjepan,koji su zajedeno vladali do 1290.g., a potom sin Stjepan vlada samostalno do 1312.g.
U vladarskoj ispravi iz 1287. spominje ga se kao domino contedente banus Boznensis ( Hrvatska enciklopedija) .Za vrijeme njegovog banovanja ponovo započinje razdoblje postupnog uspona i sve veće samostalnosti bosanske države. Sin Stjepanov, odnosno Prijezdin unuk Stjepan bio je ban od 1314.g.do 1353.g. Po ocu je nazvan Kotromanić , koje prezime nose svi daljnji nasljednici loze.

O ovim podacima uglavnom postoji suglasnost gotovo svih autora koji su pisali o Kotromanićima. Međutim, to se ne može reći da postoji opća suglasnost gdje se rodio i odakle je potekao Prijezda Kotroman Goto, kao začetnik dinastije. Naime, poznato je da iz toga vremena imamo zapravo vrlo malo pisanih dokumenata. Kao ban, Prijezda se spominje u dosta dokumenata i listina, ali se ni jedan ne odnosi na porijeklo. Između više poznatih dokumenata, u jednome iz 1240.g. se spominje da je Prijezda Kotroman Goto , u pratnji bana Ninoslava posjetio Dubrovnik. Istoga Prijezdu zove ban Tvrtko u listini od 1. XI 1356.g. i velikim , ali valjda samo za razliku od istoimenog mu sina.(Ć. Truhelka Studije o podrijetlu str.47)

Dubrovački benediktinac, povjesničar i prevodio Mavro Orbini (kraj XVI i početak XVII st,) bio je mišljenja da je Kotroman bio Nijemac zbog nastavka man i Goto. No, Dr. Truhelka opovrgava ovo mišljenje , jer Smičiklas spominje da je već prije sto godina bio jedan velemožan po imenu Cotroman , što nije strano prezime. Ime Prijezda je čisto narodno, izvedeno od glagola prijezditi, označuju dakle čovjeka ,koji ju Bosnu došao iz drugog hrvatskog kraja, dakle pridošlica. Što se tiče nadimka Goto smatra da ga je sigurno dobio po prasijelu svoje kuće, što je bilo uobičajeno u to doba. Pozivajući se na radove mađarskog povjesničara Thalloczya, koji je naglasio da je Prijezdina kuća bila imućna u Požeškoj županiji, navodeći neke primjere dokumenata o prijenosu zemljišta
(spominje parnicu pred Požeškim kaptolom i 2 listine kraljice Elizabete), dr. Truhelka zaključuje da nije slučajno da su Prijezdina i starija banska kuća Borić imućne u istom kraju. Naime, jedan od prvih bosanskih banova ban Borić (1154-1163) podrijetlom je bio iz Požeške županije, iz Grabarja kod Broda.

U nastavku teksta „Kolijevka i groblje prvih Kotromanića“ dr. Ć. Truhelka kaže sljedeće, citat- Po našem mišljenju baš je srodstvo, koje je postojalo između starije bosanske dinastije i Prijezde, bilo možda jedan od važnijih razloga, koji su ponukali kralja Belu IV, pošto je s banstva svrgao nepoćudna Ninoslava,te ga je trebalo zamijeniti pouzdanijim velikašem,da baš Prijezdu posadi na bansku stolicu, na koju je kao rođak Ninoslavov imao i neko pravo. Prema tomu su ne samo Prijezda i njegovi sinovi, nego i njegovi predšasnici bili vlastela u istom kraju. Prijezda u Novskoj župi, koju Klaić lokalizira oko Gornjeg i Doljnjeg Miholjca, između Drave, Nečke, Karašice i Kučice, a ban Borić u Požeškoj županiji. U tom kraju, gdje je po našem vjerovanju, bila kolijevka Kotromanića, nastala je crkva Svete Marije de Goto. Ovo Goto istovjetno je s današnjim Kučevom (pisano 1941.g.), ili kako se pogrešno piše Kutjevom, a sjetimo li se , da Orbini i Restić prvog Kotromanića, koji je postao poslije Ninoslava banom, poznaju pod nadimkom Goto, onda je vrlo vjerojatno, da je baš ovo Goto-

Kučevo bilo nekadašnje prasijelo Kotromanića, po komu je Kotroman Prijezda dobio svoj nadimak Goto. Nije bez koristi, da se u vezi s tim upozori na natpis Kulina bana iz Tuštine njive kod Muhašinovića, što ga je usvoje vrijeme objelodanio pisac, jer se u njemu – istina uslijed krnjavosti natpisa u još nerazjašnjenom značenju – spominje Kučevsko Zagorje. Pošto u Bosni nema nigdje mjesta, koje bi se zvalo Kučevo, može se pomišljati i na to, nije li ono u vezi sa slavonskim Kučevom, odakle srodnik bana Kulina, Prijezda, vuče svoju lozu.(završen citat)

S obzirom na spomenuti Prijezdin prelazak na kršćanstvo, može se postaviti pitanje ima li kakve veze dolazak cistercita 1232.g. u tadašnje Goto. Oni su došli u ovaj kraj i podigli samostan i crkvu upravo zbog sprječavanja širenja bogumilstva iz Bosne. Iako prof. dr. Matko Peić, u knjizi „ Slavonija 8O“ ( izdavač Litokarton Osijek) navodi da je u Kutjevu i prije cistercita bila Opatija Svetog križa, koju su 1214 g. sagradili francuski redovnici iz linije Pontigny. Nažalost, Požežanin dr. Peić, koji je bio profesor i veliki poznavalac povijsti umjetnosti, nije naveo koji je izvor ovog veoma interesantnog podatka.

Danas, većina onih koji pišu o Kotromanićima, prihvaćaju tvrdnju da začetnik ove dinastije Prijezda Cotroman Goto potječe iz današnjeg Kutjeva, na što između ostalog upućuje njegov nadimak Goto, koji je u to vrijeme bio uobičajen da se dobiva po mjestu porijekla. Interesantno da je ova činjenica sasvim nepoznata u Požeštini i u samom Kutjevu,a što nam mnogo govori o poznavanju naše dalje i bliže povijesti. Inače, nama koji nismo po profesiji povjesničari, a interesira nas povijest, a posebno povijest našeg kraja, interesantno je da u javnosti ima činjeničnih povijesnih događanja koja su vrlo slabo poznata, dok s druge strane imate u narodu više puta prihvaćeno nešto što nema nikakvu podlogu, niti dokaz u dokumentima. Dobar primjer za ovo zapažanje je i široko udomaćeni naziv Vallis Aurea. Navodno su Rimljani tako zvali Požešku kotlinu. Požeška dolina je po svojem prirodnom bogatstvu i ljepotama „zlatna dolina“, ali do danas još nitko nije ukazao na dokument iz kojega se vidi da su je tako nazivali Rimljani. Činjenica je, da Požeška dolina u dokumentima srednjeg vijeka nosi naziv Honesta Vallis, odnosno Časna dolina ili Dolina vrijedna poštovanja. To je ime dobila zahvaljujući samostanu cistercita u Kutjevu, a što tvrde i autori Vera Vejvoda i Josip Štimac u članku Arheološki podaci Požeške kotline (Monografija Požege 1977.g.) Oni kažu; Kako se ovo područje zvalo u antičko doba stvar je dakako još mnogih proučavanja, iako se danas često spominje Vallis Aurea, koji može u sebi sadržavati jaku antičku komponentu, ali je sigurno da je to ime Požeška kotlina dobila u srednjem vijeku zahvaljujući samostanu cistercita u Kutjevu.“ Na osnovu iznesenih činjenica u ovom tekstu, sigurno je velika
vjerojatnost da je upravo Kutjevo kolijevka začetnika čuvene dinastije Kotromanić, te ne vidim razlog zašto te tvrdnje eminentnih ljudi i stručnjaka ne bi prihvatili i uvijek s ponosom isticali. No, to se možda neće dogoditi s obzirom na dobro nam znanu činjenicu kako su se Kutjevčani odnosili prema većini svojih istaknutih sugrađana iz prošlosti i sadašnjosti, odnosno kako prema pokojnima tako i prema živima.