100-TA OBLJETNICA VELIKOG POŽARA U KUTJEVU NE DA SE SLAVI, NEGO DA SE NIKADA NE ZABORAVI

Bliži se 100-ta obljetnica katastrofalnog požara koji je buknuo u Kutjevu
16. kolovoza 1922. godine, u gornjem dijelu Kutjeva, najvjerojatnije od
neugašenog opuška u dvorišnom prostoru N. Mikočaka ili M. Mikića. Pozivu za
pomoć (tada putem truba i doboša) odmah su se odazvali tada već 19 godina
ustrojeni kutjevački vatrogasci sa svom opremom koju su si u tim godinama
priskrbili. Buduće da je jutro bilo vrlo toplo i vjetrovito, vatra se naglo širila
prema jugu te zahvaćala susjedna dvorišta, stambene i gospodarske zgrade,
plastove sijena i slame, domaće životinje te sve što joj se našlo na putu. Nakon
dojave o nesreći, požar su došli gasiti vatrogasci iz svih okolnih sela, čak i iz
Orahovice i Ljeskovice te vojska iz Požege. Prizor je bio stravičan. Vjetar je
goreće predmete raznosio i bacao i do dva kilometra izvan sela, a gusti crni dim
zamračio je obzorje. Postojeći bunari nisu mogli zadovoljiti potrebnom
količinom vode pa su si gasitelji lančano dodavali kante napunjene vodom iz
Kutjevačke Rike. Vatra je zaustavljena u dvorištu Župnog dvora u kojem je sve
izgorjelo osim stambene zgrade (sve stočne nastambe, sijeno, slama, burad,
kukuruz u zrnu te sav alat za rad u polju i vinogradu), sve poharano kao i u svim
opožarenim dvorištima. Tim požarom učinjena je šteta od neprocjenjive
vrijednosti. Stradalo je preko 80 zgrada, gotovo sva ljetina u tom dijelu sela, kao
i velik broj stoke. Nasreću ljudskih žrtava nije bilo. Jedan vojnik /gasitelj
zapisao je kako su nadljudsku borbu vodili da vatra ne dođe do crkve i podruma.
Ističe da je koža, odjeća i uniforma na njima bila neprepoznatljiva i više
neupotrebljiva od čađe, dima i vode. Na ljudima su se samo isticali bijeli zubi i
nadljudska upornost da se zaustavi vatrena stihija. Mjesni župnik S. Lesni
potanko je opisao nemili događaj u Župnoj Spomenici. Ni mjesec dana nakon
nemilog događaja održana je konferencija DVD-a Požeškog kotara uz nazočnost
delegata iz svih vatrogasnih društava. Uz detaljnu analizu požara u Kutjevu,
zacrtan je konkretan dogovor o potrebi omasovljenja i opremanja vatrogastva,
uključivanja i educiranja podmlatka te osnivanje raznovrsnih sekcija. Što bliža
povezanost društva sa svakim mještaninom putem sastanaka zabava, majalesa,
crkvenih blagdana, rođenja i smrti. Njegovanje poznate lozinke: „Vatru gasi –
brata spasi“ i „U nevolji se brat i prijatelj poznaje“ postalo je svakodnevnica I
VJEČNA OPOMENA DO KAKVE KATASTROFE MOŽE DOVESTI jedan
mali neugašeni opušak cigarete ili neki drugi oblik ljudske nepažnje.

Napisala: Ankica Tubić