22. studenoga 2024.

Kutjevački.hr

INFORMATIVNI PORTAL GRADA KUTJEVA

Nesvakidašnje okupljanje društva iz starog sokaka Grada Kutjeva


Hvalevrijedno druženje ekipe iz Vrbove ulice (Matije Gupca, Kutjevo) započelo je davne 2000. godine.

Danas su to odrasli ljudi koji su prošli kroz razne životne situacije, no zauvijek pamte dane kada su samo razmišljali kako se dobro zabaviti i nasmijati. Inicijativom nekoliko članova ekipe došli su na ideju napraviti, kako kažu, „čabu“ i jave se svim matičnim prijateljima koji su se okupljali u Vrbovoj ulici.

“Napravili smo grupu na društvenoj mreži, ubacili sve članove i igra je započela. Svi su bili oduševljeni idejom i u vrlo kratkom vremenu dogovorili smo datum i mjesto okupljanja.
Naravno, nismo svi ostali u Kutjevu te su neki članovi bili spriječeni doći”, pričaju Anita Sarajlić i Irena Nikolić.

Anita, koja je odgojiteljica po struci, nastavlja prepričavati kako je jedini uvjet bio da svi povedu svoje supružnike, ali i svu djecu jer su za njih pripremili razne igre koje ne uključuju mobitel. Na zabavu se odazvalo dvanaest obitelji koje su se povećale za 26 malih članova, a neke od tih obitelji izrodile su se upravo iz društva Vrbove ulice.

Okupljanje su organizirali na OPG-u Zlatka Sarajlića na kojemu su provodili svoje ljetne praznike iz kojih nose samo lijepa sjećanja. “Međusobno smo si podijelili zadatke i krenuli u realizaciju „čabe“. Kroz organizaciju i dogovore polako smo shvaćali kako, iako je prošlo puno vremena, sve je u srcu ostalo isto i navirala su nam sjećanja. Donosile su se stare fotografije, prepričavali ludi događaji i sve dogodovštine koje smo prošli zajedno”, nastavlja Anita.

Okupljanje je započelo uz zdravicu i uz zvukove Crvene jabuke, Zabranjenog pušenja, Bijelog dugmeta i svih bendova koje su tada slušali.

“Djeca kao djeca odmah su pronašla zajednički jezik kroz igru, a mi odrasli u druženju smo uživali do kasno u noć”, dodaje Irena.

Društvo iz Vrbove ulice preporučuje i izaziva sokake, kvartove, varoši na ovakva okupljanja jer je vrijedilo svakog truda… uostalom, fotografije govore više od riječi.