Nogometni klub Ovčare postoji neprekidno od 1948. godine. Može se reći da je opstajao prenošenjem ljubavi prema nogometu s koljena na koljeno. Predsjednik udruge NK Ovčare i naš sugovornik, Josip Mazanik, ispričao nam je kako je i njegov otac prvo igrao, a poslije i radio u klubu. Slično se događalo i s ostalim članovima kluba kojih trenutno ima oko 40. Naravno, dio njih nije aktivan, ponajviše zbog odlaska u druge zemlje.
Ovčare nekad i danas
Gospodin Mazanik prisjeća se kako su Ovčare prije bile kao mali grad: „Tamo vam je bilo kino. Imali smo i školu, veliku salu za svatove, kuglanu, športske terene… Ovčare su bile radničko naselje, puno života i aktivnosti i šteta što je došlo do ovoga“, komentira i osvrće se na činjenicu da je u mjestu trenutno tek oko 50 stanova.
Predsjednik kluba prisjeća se odlazaka na utakmice s konjima: „Nekad vam obilježavanje igrališta nije bilo kao danas, nije bilo ovakvih strojeva. Mi smo kao djeca uzimali boju, izbušili bi rupe i sipali boju da ostanu tragovi. Bili smo sretni kad smo mogli biti na treninzima ili utakmicama, osobito kad smo imali priliku dokučivati lopte igračima.“
Nogometni klub, tvrdi, trenutno je jedna od rijetkih stvari koje mjesto čine živim. Nogomet potiče na druženje i okupljanje pa se članovi trude održati ga što duže aktivnim za dobrobit sela.
Želja za nastavkom nogometne priče nailazi na probleme
Najveći problem većine udruga tiče se pronalaska aktivnih i zainteresiranih članova koji će se maksimalno truditi kako bi udruga napredovala. S istim problemom bori se i Nogometni klub Ovčare, a predsjednik udruge pribojava se toga da bi ova priča mogla dobiti svoj kraj: „Kako vrijeme odmiče tako je sve manje i manje kandidata koji bi održali klub živim i koji bi ga dizali na neku novu i bolju razinu. Većina ih je nezainteresirana, nemaju vremena ili imaju neke druge izlike. Sve se to na kraju svede na tri ili četiri čovjeka koji pokušavaju održati aktivnost kluba“, komentira gospodin Mazanik za kutjevački.hr.
Opet se javlja problem iseljavanja ljudi zbog koji utječe na veličinu i aktivnost udruga. Sukladno tome, predsjednik udruge žali se na nemogućnost okupljanja mladih u nogometnu ekipu: „Dosta je ljudi otišlo van zbog potrage za poslom. Ljudi u udruzi se izmjenjuju. Danas ga ima, sutra ga nema. Nekad prije bilo je tako da je otišao jedan roditelj, dok bi drugi ostali ovdje, ali sad idu svi zajedno. Mladih ima sve manje, a i sve su manje zainteresirani. Trudimo se da to opstane, ali sve više čujemo da ljudi nemaju vremena ili nisu zainteresirani.“
Mali projekti i veliki uspjesi
Trude se pratiti natječaje na koje se mogu prijaviti kao udruga, ali skromno govore da uvijek traže u skladu s potrebama. Dosada su pomoću financijskih potpora napravili različite prepravke poput postavljanja rasvjete i uređenja igrališta: „Kolike su bile naše potrebe, toliko smo mi tražili. Ne možeš ti tražiti ne znam ni ja što, kad tko zna hoćemo sutra uopće postojati“, priča gospodin Mazanik. Na korištenje im je Kutjevo d.d. dalo prostore uz igralište koje koriste kao svlačionice i prostore za druženje. Cilj im je riješiti pitanje vlasništva tako da barem igralište bude njihovo.
Trenutno se nalaze u drugoj županijskoj ligi i predsjednik udruge izražava zadovoljstvo postignutim: „Budući da je to još jedino što je ostalo aktivno u Ovčarama moramo biti zadovoljni“, priča i objašnjava da je članstvo u Nogometnom klubu Ovčare prije svega hobi, a ne posao. Igrače imaju s različitih područja, iz Kutjeva, Podgorja, Požege i drugih mjesta, ovisi gdje ih mogu naći: „Ovi što ne mogu igrati u nekim većim klubovima, onda dođu kod nas. Razmišljam da je, budući da smo mali, upitno hoće li biti velikog nogometa. Ako ne, onda ćemo se prebaciti na mali“, rekao je gospodin Mazanik za kutjevački.hr.
Najveći uspjeh im je taj što postoje već preko 60 godina. Imali su seniore, juniore i pionire i klub je duže vrijeme bio na kvalitetnoj razini. Zadnjih nekoliko godina situacija ne omogućava opstanak različitih skupina, a predsjednik kluba komentira: „Izmjenjivali smo se u županijskim ligama, a budući da nemamo podmlatka nismo mogli dalje napredovati. Zbog toga smo i završili u trećoj županijskoj ligi.“
Na kraju, ponovio je još jednom da se najviše trude zbog toga što na taj način osiguravaju aktivnosti i događaje u mjestu. Tvrdi da su utakmice nešto što ljude može odvratiti od svakodnevice, a druženja nakon utakmica omogućuju razvoj kvalitetnijih odnosa u zajednici. Čestitamo Nogometnom klubu Ovčare na upornosti i trudu koji ulažu za boljitak svoje zajednice i promicanju sporta u našem kraju.
Kontakt podatke možete pronaći na poveznici: http://www.kutjevo.hr/udruge-2/sport/nogometni-klub-ovcare/
Više priča
Udruga La Bella Vita: Započeli upisi u 1. Zimsku sportsku školu u Kutjevu!
Božićna čarolija kroz objektiv: Povratak u prošlost i ove godine
[FOTO] “Radionica za najmlađe: Učenje o pravima kroz igru i kreativnost”